Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava siječanj - ožujak 2018.

U ovom Pregledu prakse izdvojili smo niz značajnih presuda i odluka koje je Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donio u prvom tromjesečju 2018. godine. Pri izboru presuda i odluka imali smo u vidu predmete koji se pred Sudom vode protiv Hrvatske, kao i predmete koji su značajni za razvoj sudske prakse Suda.
 
U presudi Sidiropoulos i Papakostas protiv Grčke Sud je odlučivao je li država odredila nerazmjerno blagu kaznu policijskom službeniku za kazneno djelo mučenja i time postupila protivno članku 3. Konvencije.

U predmetu Sinkova protiv Ukrajine Sud je razmatrao je li pritvaranjem podnositeljice, koja je osuđena zbog prženja jaja na ratnom spomeniku, država povrijedila njezino pravo na slobodu i sigurnost te pravo na slobodu izražavanja.

O povredi prava na pošteno suđenje Sud je odlučivao u predmetu Cipolletta protiv Italije u kojem je ocjenjivao je li trajanje postupka likvidacije društva i nedostatak pravnog lijeka doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku i povrede prava na djelotvoran pravni lijek.

Veliko vijeće donijelo je važnu presudu u predmetu Naït-Liman protiv Švicarske u kojem je raspravljalo o obvezi države da podnositelju zahtjeva osigura pristup domaćem sudu radi naknade štete zbog mučenja koje se dogodilo izvan njezinog teritorija.

Od odluka koje se odnose na pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života izdvojene su one donesene u predmetima A.R i L.R protiv Švicarske u kojem je Sud ocjenjivao je li odbijanje zahtjeva podnositeljice za oslobođenjem od pohađanja nastave spolnog odgoja uzrokovalo povredu prava na privatni život, te Anchev protiv Bugarske u kojem se raspravljalo o povredi prava na privatni život zbog razotkrivanja podnositelja zahtjeva kao suradnika sigurnosnih službi bivšeg komunističkog režima.

Izdvojeni su predmeti u kojima je Sud odlučivao o povredi prava na slobodu izražavanja, i to Meslot protiv Francuske koji se odnosi na kažnjavanje podnositelja zahtjeva radi nepoštivanja suda, zatim Smajić protiv Bosne i Hercegovine u kojem se raspravljalo o opravdanosti osuđivanja podnositelja zahtjeva zbog objava na Internetu čiji je sadržaj dotaknuo osjetljivo pitanje odnosa između etničkih skupina u postratnoj BiH, Stern Taulats i Roura Capellera protiv Španjolske u kojem je Sud utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva koji su kažnjeni radi spaljivanja fotografije kraljevskog para, te predmet Spizner protiv Francuske koji se odnosi na opravdanost i razmjernost  disciplinske kazne izrečene odvjetniku zbog uvredljivih komentara na račun glavnog tužitelja.
 
U predmetu Halllier i drugi protiv Francuske Sud je razmatrao je li država postupila protivno zabrani diskriminacije radi nepriznavanja prava na očinski dopust podnositeljici nakon rođenja djeteta njezine partnerice.

Izdvojena je i odluka o nedopuštenosti u predmetu Charron i Merle-Montet protiv Francuske u kojoj je Sud utvrdio da podnositeljice nisu iscrpile sva domaća pravna sredstva protiv odluke kojom je odbijen njihov zahtjev za medicinski potpomognutom oplodnjom.

U presudi Kristiana ltd. protiv Litve Sud je odlučivao je li došlo do povrede prava vlasništva zbog Rezolucije vlade kojom je predviđeno rušenje zgrada u vlasništvu podnositelja, koje su se nalazile na kulturno zaštićenom području.

Od značajnijih presuda Velikog vijeća izdvojena je i presuda u predmetu Radomilja i drugi protiv Hrvatske u kojoj je Vijeće ocijenilo da zahtjev podnositelja za zaštitu prava vlasništva nije imao dovoljnu osnovu u domaćem pravu da bi predstavljao „vlasništvo“ u konvencijskom smislu.

U predmetu Balta protiv Francuske Sud je odlučivao o slobodi kretanja.

Sud je u odluci Krombach protiv Francuske utvrdio da se pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari odnosi samo na sudove iste države.

Pregled prakse pogledajte ovdje. 

Pisane vijesti | Publikacije