- Objavljeno: 30.01.2024.
Objava prijevoda presuda ESLJP-a u odnosu na druge države
J.K. i drugi protiv Švedske, K.I. protiv Francuske te Kavala protiv Turske
U okviru svoje zadaće širenja znanja o Konvenciji i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Ured zastupnika osigurao je prijevod dvije presude koje se odnose na ljudska prava migranata (J.K. i drugi protiv Švedske (59166/12) i K.I. protiv Francuske (5560/19)) te jedne presude koja se odnosi na postupak zbog nepodvrgavanja konačnoj presudi Europskog suda (Kavala protiv Turske (28749/18)).
Prve dvije spomenute presude posebno su važne za sve one koji odlučuju o protjerivanju stranaca, dakle za nadležne ustrojstvene jedinice i djelatnike MUP-a, odnosno policijskih postaja ili uprava, za suce upravnih sudova i Visokog upravnog suda koji odlučuju o upravnim sporovima protiv rješenja o protjerivanju, kao i za Ustavni sud RH koji u posljednjoj instanci odlučuje o zaštiti ustavnih prava migranata.
U presudi od 23. kolovoza 2016. J.K. i drugi protiv Švedske, veliko vijeće je moralo odlučiti može li izvršenje naloga o protjerivanju dovesti do povrede čl. 3. Konvencije (zabrana mučenja). Presuda je važna jer je Europski sud istaknuo da države, prije izvršenja naloga o protjerivanju, moraju procjeniti postoji li rizik da će pojedinac u državi u koju se protjeruje biti izložen postupanju protivnom članku 3. Konvencije, pri čemu moraju ocijeniti 1) opću situaciju u toj državi te 2) osobne okolnosti pojedinca i to s obzirom na one činjenice koje su državi bile poznate ili su joj morale biti poznate u vrijeme protjerivanja. Teret dokazivanja postojanja značajnih razloga za sumnju da će u slučaju protjerivanja u državu odredišta biti podvrgnut postupanju suprotnom čl. 3., je na osobi koja se protjeruje. Kada su takvi dokazi izneseni, onda je na tuženoj državi teret otklanjanja sumnje o tom riziku.
U presudi K.I. protiv Francuske, od 15. travnja 2021., vijeće Europskog suda je odlučivalo može li izvršenje naloga o protjerivanju pojedinca kojemu je, zbog osude za terorizam, ukinut status izbjeglice, dovesti do povrede čl. 3. Konvencije. VIjeće je naglasilo da je zaštita osigurana tim člankom Konvencije apsolutne prirode, stoga obveza procjene postojanja rizika da će pojedinac u državi u koju se protjeruje biti izložen postupanju protivnom tom čl. 3., postoji čak i kada se smatra da ta osoba predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Procjena se mora provesti ex nunc, odnosno u vrijeme kada se razmatra protjerivanje, a nadležna tijela moraju provjeriti ispunjava li pojedinac i dalje materijalne uvjete da se smatra izbjeglicom neovisno o tome što je taj status ukinut.
Treća presuda važna je za sva tijela svih grana vlasti s obzirom da se mogu naći u situaciji da budu nadležni za izvršenje jedne ili grupe presuda Europskog suda. Posebice se tu izdvajaju sudovi koji imaju mogućnost obnoviti/ponoviti postupak nakon presude/odluke Europskog suda sukladno hrvatskim propisima.
Pitanjem obveze podvrgavanja visokih ugovornih stranaka konačnoj presudi Europskog suda temeljem čl. 46. st. 1. Konvencije, veliko vijeće se bavilo u presudi Kavala protiv Turske od 11. srpnja 2022. Odbor ministara uputio je velikom vijeću zahtjev protiv Turske zbog neispunjenja obveze utvrđene u presudi Kavala protiv Turske od 10. prosinca 2019. (kojom je Europski sud naložio Turskoj da se podnositelj zahtjeva odmah pusti na slobodu obzirom na utvrđene povrede čl. 5. st. 1. i čl. 18. Konvencije). U ovoj presudi, veliko vijeće je naglasilo važnost postojanja „iznimnih okolnosti“ prilikom pokretanja postupka zbog neizvršenja konačne presude Europskog suda te je navelo da Odbor ministara treba pokrenuti takav postupak samo kada je izvjesno da se izvršenje presude ne može osigurati na drugi način. Nadalje, veliko vijeće je istaknulo da puka prekvalifikacija istih činjenica ne može promijeniti osnovu za zaključke iz konačne presude Europskog suda jer bi takva prekvalifikacija bila samo drugačija ocjena činjenica koje je taj Sud već ispitao. Također, veliko vijeće naglašava da prilikom izvršenja obveza iz presude, država ugovornica treba postupati u dobroj vjeri te na način sukladan zaključcima i duhu presude, ili na način koji bi praktično i učinkovito doveo do zaštite prava iz Konvencije, a čija povreda je utvrđena presudom Europskog suda.
Prijevodi presuda dostupni su u rubrici „Sudska praksa“ - „Praksa Europskog suda u odnosu na druge države“ pod člancima 3. i 46. Konvencije.
Prijevodi presuda dostupni su u rubrici „Sudska praksa“ - „Praksa Europskog suda u odnosu na druge države“ pod člancima 3. i 46. Konvencije.