Nova presuda – Banović protiv Hrvatske

Prekluzivni zakonski rok za podnošenje zahtjeva za stjecanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja nije ograničio pravo podnositeljice na pristup sudu

Dana 11. lipnja 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da gđi Maji Banović nije povrijeđeno pravo na pristup sudu iz članka 6. stavka 1. Konvencije zbog toga što su nadležna tijela odbacila njezin zahtjev za stjecanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja kao nepravovremen.
 
Naime, u veljači 1997. podnositeljičin otac zatražio je priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida. Nakon njegove smrti u prosincu 1997. godine, podnositeljica je, kao njegova nasljednica, preuzela postupak. Konačna odluka kojom je njezinom ocu utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida donesena je u travnju 2007. godine. Nakon toga, podnositeljica je u srpnju 2007. podnijela hrvatskim vlastima zahtjev za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Domaća tijela, uključujući Upravni sud odbacila su njezin zahtjev, budući da je podnesen izvan roka propisanog Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Prema tom zakonu, takvi zahtjevi mogli su biti podneseni u roku od 12 mjeseci od njegovog stupanja na snagu, tj. do 31. prosinca 2005. godine. Domaća tijela navela su da podnositeljica nije morala čekati ishod postupka koji se odnosio na status njezinog oca kao HRVI prije podnošenja zahtjeva za reguliranje svog statusa.
 
Europski sud za ljudska prava utvrdio je da domaće pravo nije odredilo da je ishod postupka koji se odnosi na stjecanje statusa HRVI preduvjet za stjecanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Stoga ništa nije sprečavalo podnositeljicu da podnese svoj  zahtjev u zakonskom roku, slijedom čega bi ga domaće vlasti bile dužne ispitati u meritumu.
 
Sud je odbio i podnositeljičin prigovor da ne bi imala šansu za uspjeh u postupku za stjecanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja prije konačne odluke o statusu njezinog oca, navodeći da niti članak 6., niti bilo koja druga odredba Konvencije ne jamče pravo na uspjeh u pokrenutom postupku.
 
Sud je prihvatio Vladin argument da, čak i da je njezin status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja ovisio o statusu HRVI, u upravnom postupku je postojala mogućnost prekida postupka do donošenja odluke o statusu podnositeljičinog oca. Da je pravovremeno pokrenula postupak, podnositeljica bi imala pravo na podnošenje pravnih lijekova višim instancama protiv odluka upravnih tijela.
 
Sud je zaključio kako se podnositeljica, propuštanjem da podnese zahtjev u jasnim i predvidljivim zakonskim rokovima dovela u situaciju u kojoj nadležna tijela nisu mogla meritorno odlučivati o njezinom zahtjevu.
 
Sud je na kraju zaključio da niti prekluzivni zakonski rokovi sami po sebi, niti način na koji su primijenjeni u predmetu podnositeljice nisu lišili podnositeljicu prava na pristup sudu.
 
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ako niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude, ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
 
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.

Pisane vijesti | Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP