Nova odluka o nedopuštenosti zahtjeva - Petolas protiv Hrvatske

Podnositelju nije povrijeđeno pravo na dom

Europski sud za ljudska prava, dana 22. ožujka 2016.[1] donio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva g. Zvonimira Petolasa koji je prigovarao na povredu prava na dom (članak 8. Konvencije).
 
Protiv podnositelja je 1984. godine pokrenut postupak za iseljenje iz stana u društvenom vlasništvu povodom tužbe Općine Novi Zagreb (sada: Grad Zagreb). Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2008. godine podnositelju je naloženo iseljenje iz stana, budući da je utvrđeno da je u stan uselio bez valjane pravne osnove.
 
Dana 20. veljače 2012. godine Grad Zagreb je pokrenuo ovršni postupak za iseljenje podnositelja iz stana. Nakon donošenja rješenja o ovrsi, postupak ovrhe je prekinut do rješavanja podnositeljevog zahtjeva za davanje stana u najam izvan liste prvenstva sukladno Odluci o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 22/09, 3/12 i 15/12). Podnositeljev zahtjev za davanje stana u najam izvan liste prvenstva odbačen je dana 11. prosinca 2015. godine jer podnositelj nije dostavio traženu dokumentaciju.
 
Europski sud utvrdio je da je zahtjev podnositelja očigledno neosnovan, jer u okolnostima ovog predmeta iseljenje podnositelja zahtjeva nije nerazmjerno s legitimnim  ciljevima zbog kojih je iseljenje naloženo (gospodarska dobrobit zemlje i zaštita prava drugih).
 
Naime, Europski sud je utvrdio da se ovaj predmet bitno razlikuje od predmeta u kojima je do sada utvrđivao povredu prava na dom zbog neprovođenja testa razmjernosti (npr. Ćosić, Paulić, Bjedov, Brežec).
 
Prvo, u navedenim predmetima podnositelji su uselili u stanove na temelju valjanih dokumenata, dok podnositelj u ovom predmetu takav dokument nije imao.
 
Drugo, Europski sud je ocijenio da se domaći sudovi u ovom predmetu nisu ograničili na puko utvrđivanje činjenice da podnositelj nije imao pravo na korištenje stana, već su razmatrali i to je li njegovo pravo da stanuje u spornom stanu moglo proizaći iz činjenice dugotrajnog korištenja stana. Pritom su utvrdili da je podnositelj prije podnošenja tužbe za iseljenje dva puta pozivan da regulira svoj status, ali se nije odazvao na te pozive niti je plaćao stanarinu.
 
Uz to, s obzirom na činjenicu da sudovi nisu dužni automatski provesti test razmjernosti, Europski sud je primijetio da se podnositelj tijekom prvostupanjskog postupka nije pozivao na svoje pravo na dom.
 
Konačno, podnositelj je i nakon pravomoćne presude za iseljenje pozvan od strane Grada Zagreba da regulira svoj status u vezi predmetnog stana, no niti nakon višekratnih poziva za dostavu prateće dokumentacije podnositelj istu nije dostavio.
 
Ova odluka o nedopuštenosti je konačna, a dostupna je na stranici web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a bit će prevedena na hrvatski jezik i objavljena na web stranici Ureda zastupnice (https://uredzastupnika.gov.hr). Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
 
[1] Odluka je objavljena dana 28. travnja 2016.


Pisane vijesti | Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP