Pet novih odluka o nedopuštenosti

Grobenski protiv Hrvatske, Reić protiv Hrvatske, Molnar protiv Hrvatske, Kresović protiv Hrvatske i Sadiković protiv Hrvatske

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 5. listopada 2017. g. objavio pet odluka o nedopuštenosti u predmetima protiv Republike Hrvatske koje su usvojene dana 12. rujna 2017. godine.
 
Grobenski protiv Hrvatske - Istražni zatvor bio je u skladu s Konvencijom
 
Europski sud je donio odluku kojom je utvrdio da su očito neosnovani podnositeljevi prigovori kojima je isticao povredu svojeg prava na osobnu slobodu i sigurnost na temelju članka 5. stavaka 1. i 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sud je zahtjev odbacio.
 
Naime, podnositelj je prigovarao da je istražni zatvor koji mu je odredio Županijski sud u Varaždinu predstavljao povredu njegovih konvencijskih prava jer je osnovana sumnja, kao nužna pretpostavka istražnog zatvora, proizlazila iz podnositeljevog navodno nezakonitog priznanja kaznenih djela teške krađe. Podnositelj je također prigovarao da pred domaćim sudovima nije mogao osporavati zakonitost istražnog zatvora, osobito zakonitost dokaza iz kojih je proizlazila osnovana sumnja.
 
Razmatrajući predmet, Europski sud je prvo utvrdio da je Županijski sud u Varaždinu podnositelju odredio istražni zatvor u skladu sa, i na temelju, odredbi Zakona o kaznenom postupku. Također, Županijski sud utvrdio je postojanje osnovane sumnje na temelju brojnih dokaza, kao što je zapisnik o očevidu, zapisnik o prepoznavanju i dr., te je opširno i detaljno obrazložio razloge za određivanje istražnog zatvora podnositelju.
 
U vezi priznanja kaznenih djela koje je podnositelj dao bez prisutnosti branitelja, Europski sud je naglasio da navodna nezakonitost pojedinog dokaza ne znači nužno da postojanje osnovane sumnje nije bilo potkrijepljeno ili da je istražni zatvor protivan članku 5. Konvencije, osobito jer je podnositelj kasnije ponovio priznanje kaznenih djela.
 
Što se tiče nacionalnog postupka u kojem je ispitana zakonitost podnositeljevog istražnog zatvora, Europski sud je naglasio da Konvencija ne zahtijeva da se u okviru postupka o određivanju ili produljenju  istražnom zatvoru odlučuje o zakonitosti dokaza. Štoviše, to bi postupka o istražnom zatvoru moglo učiniti neučinkovitim i presporim u smislu članka 5. stavka 4. Konvencije. Sud je stoga odlučio da je podnositeljev zahtjev očito neosnovan.
 
 
 
Reić protiv Hrvatske - Odluka HZMO-a nije bila arbitrarna
 
Europski sud donio je odluku kojom je utvrdio da je zahtjev (tužba) tužiteljice, gđe Nede Reić, očigledno neosnovana. Tužiteljica je tvrdila da su odluke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) kojima je odbijen njezin zahtjev za obiteljsku mirovinu iza smrti njezine majke, bile arbitrarne.
 
Tužiteljica je naime tražila od HZMO-a da joj prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti njezine majke, budući da ju je majka do svoje smrti uzdržavala, o ona (tužiteljica) ima utvrđenu opću nesposobnost za rad. HZMO je takav zahtjev odbio, utvrdivši da je kod tužiteljice opća nesposobnost za rad nastupila nakon smrti njezine majke, zbog čega ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje te vrste mirovine, sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju.
 
Europski sud je utvrdio da odluke HZMO-a nisu bile niti arbitrarne, a niti nerazumne. Europski sud je pritom imao u vidu činjenicu da tužiteljica nije iskoristila sva pravna sredstva koja predviđa hrvatsko pravo, a putem kojih je mogla dokazivati da je njezina opća nesposobnost za rad nastupila prije smrti njezine majke. Zbog toga je utvrdio i da je njezina tužba očigledno neosnovana.
 
 
Molnar protiv Hrvatske - Nepoštivanje šestomjesečnog roka
 
Europski sud proglasio je nedopuštenim zahtjev (tužbu) protiv Republike Hrvatske u predmetu u kojem je podnositelj zahtjeva smatrao da tijela kaznenog progona u Republici Hrvatskoj (policija, nadležno državno odvjetništvo) nisu poduzela primjerene korake radi utvrđenja odgovornih za smrt njegovog sina. Naime, podnositelj je u smislu čl. 2. Konvencije tvrdio da hrvatske vlasti nisu provele učinkovitu istragu povodom smrti njegova.
 
Europski sud prihvatio je argumentaciju države da je u konkretnim okolnostima ovog predmeta, podnositelj nepravovremeno podnio zahtjev (tužbu), nakon više od godinu i četiri mjeseca od primitka odluke Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu kojom je odbačena njegova kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja radi kaznenog djela ubojstva njegovog sina.
 
Podnositelj se naknadno obratio Vrhovnom sudu RH sa zahtjevom za pomoć u rasvjetljavanju slučaja, međutim, imajući u vidu da dopis Vrhovnom sudu RH nije učinkovito pravno sredstvo koje je moglo prekinuti šestomjesečni rok za podnošenje tužbe, Europski sud  je tužbu podnositelja odbacio kao nepravovremenu.
 
 
Kresović i drugi protiv Hrvatske – Troškove nepotrebnog parničenja treba platiti 
 
Europski sud je presudio da je zahtjev podnositelja očigledno neosnovan jer ne upućuje ni na kakvu povredu prava i sloboda zajamčenih Konvencijom. 
 
Podnositelji su prigovarali da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine stoga što im nije vraćen iznos koji su platiti na ime troškova sudskog postupka koji su vodili pred hrvatskim sudovima, pozivajući se pri tome na Oduku Vlade o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih u RH u određenim postupcima.   
 
Europski sud je prihvatio argumente države da se navedena Odluka Vlade nije odnosila na postupak koji su oni vodili pred domaćim sudovima, da su podnositelji znali da njihove tužbe nemaju šanse za uspjeh a unatoč tome nisu ih željeli povući. Kako je takvo nepotrebno parničenje uzrokovalo troškove zastupanja države, oni su te troškove morali platiti nakon gubitka spora. Stoga je odbacio njihov zahtjev.
 
 
Sadiković i drugi protiv Hrvatske – Nema povrede prava na dom
 
Europski sud a proglasio je nedopuštenim zahtjev g. Sadikovića koji je tvrdio da mu je povrijeđeno pravo na dom jer su mu hrvatski sudovi priznali status nositelja stanarskog prava na stanu koji je država prodala tijekom trajanja tog postupka, a u međuvremenu mu je također naloženo iseljenje iz drugog stana koji mu je bespravno dan na korištenje od stane bivše JNA.
 
Europski sud pozvao se na utvrđenje Ustavnog suda RH koji je naveo da je Ministarstvo obrane RH tijekom postupka pred domaćim sudovima podnositelju ponudilo stan u Zagrebu, koji je on odbio. Time je država uspostavila pravičnu ravnotežu između sukobljenih interesa i stoga je miješanje u pravo na dom podnositelja bilo razmjerno legitimnom cilju i kao takvo nužno u demokratskom društvu.    
 
Ove odluke su konačne. Dostupne su na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.    

Pisane vijesti | Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP