Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava svibanj - kolovoz 2020.

Slika /slike/pp 1.20.jpg
Izbor iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) u razdoblju od svibnja do kolovoza 2020. godine obuhvaća 11 presuda i odluka različite tematike. Kao i obično, Ured zastupnika odabrao je presude i odluke koje predstavljaju važan razvoj sudske prakse ESLJP-a kao i one čija je tematika aktualna u kontekstu pravnih i društvenih zbivanja s kojima se suočavaju hrvatski sudovi te druga državna i/ili javnopravna tijela.
 
Odabrana je jedna presuda velikog vijeća, Albert i drugi protiv Mađarske, koja se tiče pitanja zaštite prava dioničara u postupku zakonske reforme bankarskog sustava. U ovoj presudi, veliko vijeće je istaknulo da je potrebno napraviti razliku između prigovora dioničara zbog mjera koje utječu na njihova prava koja imaju kao dioničari i prigovora zbog mjera koje utječu na trgovačko društvo u kojima imaju dionice. Veliko vijeće je utvrdilo da su zahtjev ESLJP-u trebale podnijeti same banke, a ne njihovi dioničari koji u ovom slučaju nisu mogli tvrditi da su žrtve u smislu članka 34. Konvencije.

U predmetu A. i B. protiv Rumunjske vijeće ESLJP-a je utvrdilo da tužena država nije povrijedila članak 2. Konvencije jer je učinila sve što se od nje razumno moglo očekivati u pružanju odgovarajuće zaštite podnositeljima koji su bili svjedoci u korupcijskom predmetu. ESLJP je pohvalio napore rumunjskih vlasti koje su nastavile štititi podnositelje zahtjeva unatoč nedostatku suradnje i provokativnom ponašanju podnositelja, koji se opetovano nisu pridržavali zaštitnih protokola koji su se odnosili na njih kao zaštićene svjedoke.

Presuda vijeća Makuchyan i Minasyan protiv Azerbajdžana i Mađarske tiče se pozitivne obveze države temeljem članka 2. Konvencije da osigura izvršenje zatvorske kazne pojedinca osuđenog za etnički motivirana kaznena djela. Podnositelji zahtjeva bili su žrtva i srodnik žrtve osuđenog ubojice koji je nakon odsluženja dijela zatvorske kazne premješten u Azerbajdžan gdje je pomilovan i pušten na slobodu. ESLJP je presudio da je Azerbajdžan omogućio i dopustio da ubojica prođe nekažnjeno za zločine koje je počinio, što nije u skladu s pozitivnom obvezom država temeljem članka 2. da učinkovito odvraćaju od počinjenja kaznenih djela protiv života pojedinaca. U odnosu na Mađarsku, ESLJP je zaključio da su nadležna mađarska tijela postupala u dobroj vjeri i nisu povrijedila postupovne obveze iz članka 2. Konvencije.
 
Nadalje, u predmetu Tërshana protiv Albanije ESLJP je utvrdio povredu prava na život u procesnom smislu (čl. 2.) zbog propusta nacionalnih tijela da s posebnom pažnjom provedu temeljitu istragu napada kiselinom na podnositeljicu.  ESLJP je naglasio da kada se napad dogodi u ozračju u kojem općenito postoji problem nasilja nad ženama, istraga ima još veću važnost, a istražna tijela trebala bi biti pažljivija u provođenju temeljite istrage kako bi se osigurala učinkovita provedba nacionalnih zakona kojima se štiti pravo na život.
Načelom presumpcije nevinosti ESLJP se bavio u predmetu Farzaliyev protiv Azerbajdžana. Utvrdio je da je tužena država povrijedila to načelo jer je podnositelju zahtjeva u parničnom postupku određena obveza naknade štete prouzročene kaznenim djelom za koje podnositelj nikada nije osuđen.
 
Odlučujući je li oduzimanje državljanstva uzrokovalo povredu članka 8. Konvencije, ESLJP je u presudi Ghoumid i drugi protiv Francuske naglasio da terorizam predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima i stoga je odluka francuskih vlasti da nakon terorističkih napada 2015. pokažu veću strogost prema osobama osuđenima za kaznena djela terorizma, bila opravdana. Ta je odluka bila zakonita i nije imala nerazmjerne posljedice na privatni život podnositelja zahtjeva.
 
U dva predmeta ESLJP se bavio pitanjem slobode izražavanja. U predmetu Baldassi i drugi protiv Francuske ESLJP je presudio da kaznena osuda zbog poziva na bojkot izraelskih proizvoda nije bila nužna u demokratskom društvu. Naime, osuđujuća presuda podnositelja zahtjeva nije bila obrazložena na način koji bi dokazao da je nacionalni sud proveo odgovarajuću ocjenu činjenica i primijenio načela sadržana u članku 10. Konvencije.
 
Da je Internet jedan od najvažnijih instrumenata za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i informiranja, ESLJP je utvrdio u predmetu OOO Flavus i drugi protiv Rusije. Blokiranje Internet stranica podnositelja zahtjeva u ovom predmetu učinilo je velike količine informacija nedostupnima, uključujući i one koje su imale zakonit sadržaj. Takvo postupanje, prema ocjeni ESLJP-a, bilo je proizvoljno, nije imalo legitiman cilj niti je bilo nužno u demokratskom društvu.
 
Države uživaju širu slobodu procjene kada je riječ o općim mjerama gospodarske ili socijalne politike jer su nacionalna tijela u načelu u boljem položaju od međunarodnog suda ocijeniti ono što je u javnom interesu. ESLJP je ovo još jednom potvrdio u predmetu Popović i drugi protiv Srbije presudivši da je različito postupanje prema civilima s invaliditetom i ratnim veteranima s invaliditetom bilo objektivno i razumno opravdano.
 
Povredu članka 2. protokola br. 7 uz Konvenciju ESLJP je utvrdio u predmetu Saquetti Iglesias protiv Španjolske. Naime, podnositelju je povrijeđeno pravo na žalbu u kaznenim predmetima jer nije imao pravo od višeg suda tražiti ponovno razmatranje visoke novčane kazne koja mu je izrečena zbog neprijavljivanja novčanog iznosa pri izlasku iz Španjolske.
 
Na kraju, ESLJP se bavio aktualnom temom migracija u predmetu M.K. i drugi protiv Poljske.  Presudio je da odluke poljske granične policije o vraćanju podnositelja u Bjelorusiju nisu bile individualizirane, već su predstavljale dio šire politike protjerivanja stranaca te su stoga dovele do povrede prava na zabranu kolektivnog protjerivanja.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava"

Pisane vijesti