Nova odluka - B.G. protiv Hrvatske

Prigovor podnositeljice da su sudovi nepošteno odredili da će njen maloljetni sin živjeti sa svojim ocem je očigledno neosnovan

Europski sud za ljudska prava je 11. siječnja 2022. donio, a 3. veljače 2022. objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva gđe. B.G. (dalje u tekstu: ''podnositeljica'') smatrajući da je zahtjev očito neosnovan.
 
Podnositeljica je prigovarala da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (čl. 6. Konvencije) i pravo na obiteljski život (čl. 8. Konvencije) zbog načina na koji su hrvatski sudovi odlučivali o njezinoj roditeljskoj skrbi nad sinom.
 
Podnositeljica je živjela sa sinom od njegovog rođenja, no stoga što je uskratila ocu kontakte sa sinom, ocu je Općinski sud u Zadru privremenom mjerom dodijelio kontakte. Vještačenjem KBC Rijeke utvrđeno je da podnositeljica boluje od sumanutog poremećaja (paranoidno stanje) te da su ona i njena obitelj psihički i emocionalno zlostavljali dijete jer su između ostalog prisiljavali dijete da se nekontrolirano pomokri prilikom susreta sa ocem. Nakon što je Županijski sud u Zadru odredio da će dijete živjeti sa ocem, podnositeljica je sa djetetom napustila mjesto svog stanovanja pa je protiv nje pokrenut kazneni postupak, između ostalog i zbog otmice djeteta. Podnositeljica je potom uhićena u Zagrebu te joj je tada oduzeto dijete i povjereno ocu s kojim od tada živi.
 
Europski sud je utvrdio da je odluka Županijskog suda u Zadru utemeljena na najboljem interesu djeteta jer je dijete bilo zlostavljano od strane podnositeljice i njene obitelji koji su učinkovito sabotirali odnos između djeteta i njegovog oca koji se pokazao stabilnijim roditeljem. Stoga je domaći sud pravilno procijenio potrebu da se dijete što prije ukloni iz nasilnog okruženja bez pripreme ili razdoblja adaptacije jer bi za dijete bilo štetnije da nastavi živjeti sa podnositeljicom i njenom obitelji.
 
Ujedno, Europski sud je utvrdio da činjenica da Općinski sud u Zadru nije saslušao dijete, koje je na kraju postupka imalo samo pet godina, nije moglo negativno utjecati na poštenost postupka jer je dijete tijekom postupka sudjelovalo u različitim stručnim procjenama gdje je moglo izraziti svoj stav na način koji odgovara njegovoj dobi i zrelosti.  Štoviše, Europski sud je ponovno naglasio da odluka suda koja je utemeljena na mišljenju djeteta koje svoje želje ne može jasno izraziti jer je primjerice u sukobu lojalnosti ili pod utjecajem otuđujućeg ponašanja jednog roditelja, može biti protivna pravu na poštovanje obiteljskog života.
 
U vezi oduzimanja djeteta od podnositeljice, Europski sud je utvrdio da su radnje domaćih tijela bile zakonite i razmjerne uzevši u obzir pravomoćnu presudu kojom je određeno da će dijete živjeti sa ocem, a koju presudu podnositeljica nije poštovala već je s djetetom napustila svoje prebivalište. Zbog toga je protiv nje pokrenut kazneni postupak zbog otmice djeteta.
 
Nadalje, podnositeljica je i nakon odluke da će dijete živjeti s ocem mogla učinkovito ostvarivati kontakt sa svojim sinom. Europski sud je primijetio da je, obzirom da dijete živi sa ocem u gradu koji je oko 150 km udaljen od prebivališta podnositeljice, domaćom sudskom odlukom kompromisno određeno da će se njihovi kontakti održavati jednom tjedno u mjestu podnositeljice i jednom tjedno u gradu gdje dijete živi s ocem. Štoviše, Europski sud je prihvatio argument zastupnice Republike Hrvatske da prema domaćem zakonodavstvu podnositeljica može u bilo kojem trenutku zatražiti od suda da izmijeni odluku o roditeljskoj skrbi i kontaktima.
           
Ova odluka je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444-600.
 

Pisane vijesti