- Objavljeno: 26.05.2015.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (siječanj-ožujak 2015.)
Izbor iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: Sud) iz prvog tromjesečja 2015. godine obuhvatio je 18 presuda i odluka tog suda.
Među njima su čak 4 presude protiv Hrvatske, koje smo odlučili uključiti u ovaj Pregled zbog važnosti problematike koja je bila predmet odlučivanja u tim predmetima. U presudama Nikolić protiv Hrvatske i Momčilović protiv Hrvatske Sud je utvrdio da prava podnositelja iz Konvencije nisu povrijeđena. U presudi Nikolić Sud je ocijenio da su nadležna hrvatska tijela poduzela sve prikladne mjere i radnje radi otkrivanja počinitelja i okolnosti ubojstva supruga podnositeljice u Vukovaru 1991. godine, te da je time ispunjena procesna obveza Republike Hrvatske po članku 2. Konvencije, unatoč tome što počinitelj nije otkriven. U predmetu Momčilović Sud je ocijenio da obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske ne samo da ne predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, već je Sud podržao takvo zakonsko rješenje kao jedan od alternativnih načina rješavanja spora kojim se smanjuje broj sudskih predmeta.
U presudi M.S. protiv Hrvatske (br.2) Sud je osim ocjene je li došlo do nečovječnog i ponižavajućeg postupanja prema podnositeljici koja je prisilno smještena u psihijatrijskoj bolnici, ocjenjivao jesu li podnositeljici osigurana procesna jamstva u postupku za određivanje prisilnog smještaja.
U predmetu Dragojević protiv Hrvatske Sud je utvrdio da nedovoljno obrazloženje sudskih naloga kojima su određenje tajne mjere praćenja i snimanja telefonskih razgovora nije utjecalo na zakonitost dokaza pribavljenih tim mjerama, ali da je dovelo do povrede podnositeljevih prava na zaštitu privatnog života.
Neučinkovitost sustava javnog zdravstva, koja je za posljedicu imala smrt novorođenčeta bila je predmet razmatranja Suda u presudi Asiye Genç protiv Turske, dok je u presudi S.Z. protiv Bugarske izrazio zabrinutost zbog neučinkovitog provođenja istraga u Bugarskoj.
U presudi Velikog vijeća Bochan protiv Ukrajine (br.2) Sud je kritizirao način na koji je ukrajinski Vrhovni sud protumačio njegovu presudu u postupku koji je uslijedio nakon što je Sud utvrdio povredu podnositeljičinog prava na pošteno suđenje. Odluke Vrhovnog suda Sud je razmatrao i u predmetu S.C.Uzinexport protiv Rumunjske, u kojem je posebno naglasio ulogu Vrhovnog suda u ujednačavanju i/ili razvoju domaće sudske prakse.
U presudi Velikog vijeća Rohlena protiv Češke Sud je razmatrao retroaktivnu primjenu kaznenog zakona u kontekstu instituta produljenog kaznenog djela.
Osim već spomenute presude Dragojević protiv Hrvatske, u Pregledu je izdvojeno još nekoliko presuda u kojima je Sud ocjenjivao različite aspekte prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života: pravo na zaštitu privatnog života bivšeg gradonačelnika zbog „curenja“ podataka iz kaznenog spisa (Apostu protiv Rumunjske), zaštitu dostojanstva umrlih osoba (Elberte protiv Latvije) i prava transseksualnih osoba (Y.Y. protiv Turske).
U Pregledu smo izdvojiti i nekoliko odluka koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja, koje pravo Sud ubrzano razvija kroz svoju praksu. Riječ je o odlukama koje se odnose na: zaštitu ugleda preminulih javnih osoba i njihovih srodnika (Dzhugashvili protiv Rusije u kojem je Staljinov unuk tražio zaštitu ugleda svog djeda); granice slobode izražavanja odvjetnika prilikom zastupanja interesa stranaka (Fuchs protiv Njemačke); pravo na pristup informacijama kao dio pravo na slobodu izražavanja (Guseva protiv Bugarske) i korištenje tajnog snimanja u novinarskom radu (Haldimann i drugi protiv Švedske).
Uvjeti izdržavanja kazne u zatvorima redovito se pojavljuju pred Sudom, pa je u ovom Pregledu izdvojena presuda koja se odnosi na uvjete boravka u zatvoru zatvorenika s invaliditetom (Helhal protiv Francuske). U kategoriju „ponavljajuće“ tematike ulazi i pravo na suđenje u razumnom roku, a ovaj smo put izdvojili presudu Đurić i ostali protiv Bosne i Hercehovine koja se odnosi na neizvršavanje pravomoćnih presuda za naknadu ratne štete od strane Republike Srpske.
U odnosu na ranije Preglede prakse, na kraju svakog sažetka presude ili odluke dodali smo izravne poveznice na službeni tekst na stranicama Suda, kao i na prijevod na hrvatski jezik, ukoliko je već objavljen na stranicama Ureda zastupnika.
Također, na samom kraju dodali smo popis drugih presuda i odluka na koje se Sud poziva u pojedinoj odluci, kako bi zainteresirani korisnici Pregleda mogli doći do informacija o drugim odlukama vezanima za sličnu tematiku ili slično stajalište Suda.
Pregled prakse možete preuzeti ovdje.
Među njima su čak 4 presude protiv Hrvatske, koje smo odlučili uključiti u ovaj Pregled zbog važnosti problematike koja je bila predmet odlučivanja u tim predmetima. U presudama Nikolić protiv Hrvatske i Momčilović protiv Hrvatske Sud je utvrdio da prava podnositelja iz Konvencije nisu povrijeđena. U presudi Nikolić Sud je ocijenio da su nadležna hrvatska tijela poduzela sve prikladne mjere i radnje radi otkrivanja počinitelja i okolnosti ubojstva supruga podnositeljice u Vukovaru 1991. godine, te da je time ispunjena procesna obveza Republike Hrvatske po članku 2. Konvencije, unatoč tome što počinitelj nije otkriven. U predmetu Momčilović Sud je ocijenio da obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske ne samo da ne predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, već je Sud podržao takvo zakonsko rješenje kao jedan od alternativnih načina rješavanja spora kojim se smanjuje broj sudskih predmeta.
U presudi M.S. protiv Hrvatske (br.2) Sud je osim ocjene je li došlo do nečovječnog i ponižavajućeg postupanja prema podnositeljici koja je prisilno smještena u psihijatrijskoj bolnici, ocjenjivao jesu li podnositeljici osigurana procesna jamstva u postupku za određivanje prisilnog smještaja.
U predmetu Dragojević protiv Hrvatske Sud je utvrdio da nedovoljno obrazloženje sudskih naloga kojima su određenje tajne mjere praćenja i snimanja telefonskih razgovora nije utjecalo na zakonitost dokaza pribavljenih tim mjerama, ali da je dovelo do povrede podnositeljevih prava na zaštitu privatnog života.
Neučinkovitost sustava javnog zdravstva, koja je za posljedicu imala smrt novorođenčeta bila je predmet razmatranja Suda u presudi Asiye Genç protiv Turske, dok je u presudi S.Z. protiv Bugarske izrazio zabrinutost zbog neučinkovitog provođenja istraga u Bugarskoj.
U presudi Velikog vijeća Bochan protiv Ukrajine (br.2) Sud je kritizirao način na koji je ukrajinski Vrhovni sud protumačio njegovu presudu u postupku koji je uslijedio nakon što je Sud utvrdio povredu podnositeljičinog prava na pošteno suđenje. Odluke Vrhovnog suda Sud je razmatrao i u predmetu S.C.Uzinexport protiv Rumunjske, u kojem je posebno naglasio ulogu Vrhovnog suda u ujednačavanju i/ili razvoju domaće sudske prakse.
U presudi Velikog vijeća Rohlena protiv Češke Sud je razmatrao retroaktivnu primjenu kaznenog zakona u kontekstu instituta produljenog kaznenog djela.
Osim već spomenute presude Dragojević protiv Hrvatske, u Pregledu je izdvojeno još nekoliko presuda u kojima je Sud ocjenjivao različite aspekte prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života: pravo na zaštitu privatnog života bivšeg gradonačelnika zbog „curenja“ podataka iz kaznenog spisa (Apostu protiv Rumunjske), zaštitu dostojanstva umrlih osoba (Elberte protiv Latvije) i prava transseksualnih osoba (Y.Y. protiv Turske).
U Pregledu smo izdvojiti i nekoliko odluka koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja, koje pravo Sud ubrzano razvija kroz svoju praksu. Riječ je o odlukama koje se odnose na: zaštitu ugleda preminulih javnih osoba i njihovih srodnika (Dzhugashvili protiv Rusije u kojem je Staljinov unuk tražio zaštitu ugleda svog djeda); granice slobode izražavanja odvjetnika prilikom zastupanja interesa stranaka (Fuchs protiv Njemačke); pravo na pristup informacijama kao dio pravo na slobodu izražavanja (Guseva protiv Bugarske) i korištenje tajnog snimanja u novinarskom radu (Haldimann i drugi protiv Švedske).
Uvjeti izdržavanja kazne u zatvorima redovito se pojavljuju pred Sudom, pa je u ovom Pregledu izdvojena presuda koja se odnosi na uvjete boravka u zatvoru zatvorenika s invaliditetom (Helhal protiv Francuske). U kategoriju „ponavljajuće“ tematike ulazi i pravo na suđenje u razumnom roku, a ovaj smo put izdvojili presudu Đurić i ostali protiv Bosne i Hercehovine koja se odnosi na neizvršavanje pravomoćnih presuda za naknadu ratne štete od strane Republike Srpske.
U odnosu na ranije Preglede prakse, na kraju svakog sažetka presude ili odluke dodali smo izravne poveznice na službeni tekst na stranicama Suda, kao i na prijevod na hrvatski jezik, ukoliko je već objavljen na stranicama Ureda zastupnika.
Također, na samom kraju dodali smo popis drugih presuda i odluka na koje se Sud poziva u pojedinoj odluci, kako bi zainteresirani korisnici Pregleda mogli doći do informacija o drugim odlukama vezanima za sličnu tematiku ili slično stajalište Suda.
Pregled prakse možete preuzeti ovdje.