Nove analize

Gaćeša protiv Hrvatske, Trifunović protiv Hrvatske i Brezovec protiv Hrvatske

Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava pripremio je analize odluka o nedopuštenosti Gaćeša protiv Hrvatske i Trifunović protiv Hrvatske te presude Europskog suda Brezovec protiv Hrvatske koje se odnose na zaštitu stanarskog prava, pravo na otkup stana i primjenu članka 1. Protokola br. 1 te članka 8. Konvencije.

Analize kronološki prate razvoj sudske prakse Europskog suda te prikazuju razvoj standarda Europskog suda u pogledu autonomnog konvencijskog pojma „vlasništva“, legitimnog očekivanja kao oblika imovinskog interesa te važnosti načela pravne sigurnosti i dosljednosti sudske prakse u zaštiti prava zajamčenih Konvencijom.

U predmetu Gaćeša protiv Hrvatske Europski sud razmatrao je može li mogućnost kupnje stana po povlaštenim uvjetima predstavljati „vlasništvo“ u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Sud je zaključio da podnositeljica nije imala legitimno očekivanje stjecanja vlasništva jer nikada nije podnijela zahtjev za kupnju stana u zakonom propisanom roku, zbog čega njezin zahtjev nije predstavljao „vlasništvo“ zaštićeno Konvencijom.

U predmetu Trifunović protiv Hrvatske Europski sud ispitivao je prestanak izvedenog stanarskog prava bračnog druga osobe kojoj je stanarsko pravo prestalo zbog sudjelovanja u neprijateljskim aktivnostima protiv Republike Hrvatske. Sud je zaključio da je miješanje u pravo na poštovanje doma bilo zakonito, usmjereno zaštiti nacionalne sigurnosti te razmjerno legitimnom cilju kojem se težilo. U odnosu na članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju ponovio je da podnositeljica nije imala „vlasništvo“ u konvencijskom smislu jer nije stekla dovoljno utvrđen imovinski interes za kupnju stana.

Presuda u predmetu Brezovec protiv Hrvatske predstavlja daljnji razvoj sudske prakse Europskog suda. Za razliku od predmete Gaćeša i Trifunović, Sud je utvrdio da je podnositelj pravodobno podnio zahtjev za kupnju stana te je, oslanjajući se na ustaljenu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, imao legitimno očekivanje da će ostvariti pravo na kupnju stana. Europski sud zaključio je da je takvo legitimno očekivanje predstavljalo „vlasništvo“ u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju te da odbijanje domaćih sudova da prihvate njegov zahtjev nije bilo zakonito jer je bilo protivno ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člankom Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.

Pisane vijesti