Nova presuda - Tadić protiv Hrvatske

Podnositelju nije povrijeđeno pravo na nepristrani sud i presumpciju nevinosti zbog sudjelovanja predsjednika Vrhovnog suda u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku i zbog objave tajnih razgovora koje je sačinila SOA u medijima

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 28. studenog 2023. objavio presudu u predmetu Tadić protiv Hrvatske kojom je utvrdio da podnositelju, g. Tadiću nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije).
 
Protiv podnositelja zahtjeva vođen je kazneni postupak i proglašen je krivim za udruživanje za počinjenje kaznenih djela i poticanje na protuzakonito posredovanje. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je podnositelj u lipnju i srpnju 2010. povezao u zajedničko djelovanje više osoba, kako bi podmićivanjem osoba bliskih sucima Vrhovnog suda ili izravnim podmićivanjem tih sudaca ishodili povoljnu presudu za B.G.-a, poznatog političara protiv kojeg se u to vrijeme pred Vrhovnim sudom vodio postupak za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
 
Podnositelj je pred Europskim sudom prigovorio da Vrhovni sud, kao žalbeni sud u njegovom predmetu, nije bio nepristran jer je predsjednik tog suda sudjelovao u kaznenom postupku kao svjedok optužbe. Ujedno je prigovorio da je objavljivanjem u medijima snimaka njegovih telefonskih razgovora koje je napravila Sigurnosno-obavještajna agencija dva mjeseca prije nego što je Vrhovni sud donio odluku u njegovom predmetu, izvršen pritisak na suce tog suda da potvrde njegovu osudu, čime je došlo do povrede njegovog prava na presumpciju nevinosti.
 
Ispitujući podnositeljev prigovor da je povrijeđeno njegovo pravo na nepristrani sud, Europski sud je utvrdio da iskaz predsjednika Vrhovnog suda nije bio jedini, niti odlučujući dokaz temeljem kojeg je donesena osuđujuća presuda protiv njega. Domaći sudovi svoje su presude temeljili na snimkama tajnog nadzora, čiju autentičnost podnositelj nikada nije osporio, te iskazima svjedoka, među kojima je bio i bivši suoptuženik podnositelja zahtjeva, koji je priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela.
 
Europski sud je dodatno naveo da je osuđujuću presudu protiv podnositelja zahtjeva donio već prvostupanjski sud, čiju nepristranost on nikada nije osporio. Vrhovni sud, kao žalbeni sud, detaljno je ispitao tvrdnje podnositelja zahtjeva i dao detaljno obrazloženje kada je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.
 
Nadalje, Europski sud je primijetio da su u relevantno vrijeme postojala posebna pravila koja uređuju raspodjelu predmeta između sudaca Vrhovnog suda. Predmete nije raspoređivao predsjednik Vrhovnog suda prema vlastitom nahođenju, te nema nikakvih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je  B.H. birao suca izvjestitelja ili članove žalbenog vijeća u predmetu podnositelja zahtjeva. Nadalje, predsjednik Vrhovnog suda nije bio ovlašten izvjestiteljima ili članovima vijeća davati upute o tome kako odlučiti u predmetu, niti ima naznaka da je to učinio u predmetu podnositelja zahtjeva.
 
Uzimajući u obzir propisanu proceduru za imenovanje i napredovanje sudaca, te utvrđivanje godišnjeg rasporeda poslova, Europski sud je zaključio da su suci Vrhovnog suda koji su odlučivali u žalbenom postupku u predmetu podnositelja bili dovoljno neovisni o predsjedniku suda. Bojazan podnositelja zahtjeva u pogledu nedostatka njihove nepristranosti zbog navodnog podređenog položaja u odnosu na predsjednika suda ne može se smatrati objektivno opravdanom. Stoga je Europski sud zaključio da nije došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u pogledu prava na nepristrani sud zbog uključenosti predsjednika Vrhovnog suda u predmet podnositelja zahtjeva.
 
Nadalje, Europski sud je utvrdio da su dva mjeseca prije nego što je Vrhovni sud donio odluku u predmetu podnositelja zahtjeva, u medijima objavljene snimke njegovih telefonskih razgovora koje je napravila Sigurnosno-obavještajna agencija. Primijetio je da su osporene snimke telefonskih razgovora napravljene prije provođenja istrage protiv podnositelja, da nisu korištene kao dokaz u kaznenom postupku, niti su ikada činile dio spisa protiv podnositelja zahtjeva, što ni podnositelj nije osporavao. Podnositelj nikada nije niti osporavao autentičnost objavljenih snimki Sigurnosno-obavještajne agencije ili njihovih prijepisa, niti je ikada tvrdio da su one na bilo koji način bile uređivane ili modificirane prije objave u medijima. Vrhovni sud je o podnositeljevom predmetu odlučio u vijeću sastavljenom od vrlo iskusnih profesionalnih sudaca obučenih da zanemaruju bilo kakve vanjske utjecaje. Ti se suci u svojoj odluci ni na koji način nisu osvrnuli na osporeni medijski natpis niti na snimke Sigurnosno-obavještajne agencije, te u spisu nema dokaza da su oni utjecali na njihovu odluku u predmetu podnositelja. Suci Vrhovnog suda potvrdili su osuđujuću presudu podnositelja zahtjeva isključivo na temelju dokaza sadržanih u spisu predmeta, utvrdivši da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio zakon.
 
Europski sud je zaključio da, bez obzira na kratko vremensko razdoblje koje je proteklo između medijske objave snimki Sigurnosno-obavještajne agencije i sjednice žalbenog vijeća u podnositeljevom predmetu, nema dokaza koji bi upućivali na to da su suci Vrhovnog suda koji su odlučivali o žalbama u slučaju podnositelja zahtjeva bili pod utjecajem tih medijskih natpisa. Stoga je utvrdio da nije došlo do povrede podnositeljevog prava na pošteno suđenje niti presumpciju nevinosti temeljem članka 6. stavcima 1. i 2. Konvencije.
 
Ova presuda još nije konačna. Postati će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
 
Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda biti će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444-600.

Pisane vijesti