Nova presuda Europskog suda - Jurišić protiv Hrvatske (br. 2)

Slika /slike/adžić 1.jpg

Domaća tijela nisu odgovorna zbog neizvršenja odluke o kontaktima između podnositelja i njegovog djeteta

Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) je 7. srpnja 2022. objavio presudu kojom je utvrdio da Republika Hrvatska nije povrijedila pravo na obiteljski život (čl. 8. Konvencije) podnositelju zahtjeva S. Jurišiću jer su domaća tijela poduzela sve potrebne mjere kako bi mu omogućile druženja i susrete sa njegovim maloljetnim sinom koji živi s majkom.
 
Europski sud je ranije, dana 16. siječnja 2020., donio presudu u predmetu podnositelja zahtjeva Jurišić protiv Hrvatske, br. 29419/17. U tom postupku Sud je utvrdio da su hrvatska nadležna tijela podnositelju povrijedila pravo na poštivanje obiteljskog života jer nisu omogućila ostvarivanje kontakata između njega i njegovog sina. U tijeku je izvršenje navedene presude od strane nadležnih domaćih tijela koje izvršenje nadzire Odbor ministara Vijeća Europe.
 
Budući da podnositelj unatoč konačnoj presudi Europskog suda i nadalje nije viđao svoje dijete, podnio je novi zahtjev Europskom sudu koji se odnosio na naredno razdoblje i naknadno donesene odluke domaćih tijela. U pogledu tog zahtjeva, Europski sud je utvrdio da su domaći sudovi obustavili ovrhu presude o kontaktima iz 2010.g. jer ju je bilo nemoguće izvršiti jer nijedna vrsta ovrhe nije bila produktivna, uključujući i mjere prisile. Stoga su domaći sudovi sukladno prijedlozima stručnjaka donijeli novu odluku o kontaktima koja je bila usmjerena na postupno uspostavljanje kontakata između podnositelja i njegovog sina. Domaći sudovi su jasno obrazložili razloge svojih odluka nakon što su ispitali cjelokupnu obiteljsku situaciju.
 
Europski sud je uzeo u obzir i činjenicu da majka djeteta nije imala nikakvu namjeru surađivati sa djelatnicima centra za socijalnu skrb, te da je podnositelj uporno zahtijevao provođenje sudske odluke, a da pri tom nije uvažio želje svog djeteta. Naime, unatoč izričitoj želji djeteta da se sastanu u liječničkoj ordinaciji, podnositelj zahtjeva opetovano je to odbijao učiniti. Stoga je Sud zaključio da je ovakav nepopustljiv stav podnositelja, oca djeteta, bio više motiviran idejom da ostvari vlastita prava nego najboljim interesom njegovog djeteta.
 
Navedene okolnosti posebno su otežale zadatak domaćim tijelima koja su unatoč svim preprekama poduzela niz koraka kako bi omogućila kontakt podnositelja zahtjeva s njegovim sinom. Donijela su novi raspored kontakata, u skladu s utvrđenim najboljim interesom djeteta, te organizirali više pokušaja takvih kontakata, koji su uglavnom propali zbog ponašanja oba roditelja. Također su proglasili majku djeteta krivom za ometanje kontakta podnositelja zahtjeva s njegovim sinom u dva kruga kaznenih postupaka, te su podnijeli tri daljnje kaznene prijave protiv nje u tom pogledu.
 
Stoga je sedam sudaca Europskog suda jednoglasno utvrdilo da podnositelju nije povrijeđeno pravo na obiteljski život  jer se neizvršenje odluke o kontaktima ne može pripisati nedostatku revnosti nadležnih domaćih tijela.
 
Ova presuda još nije konačna. Postat će konačne ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana njezine objave ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
 
Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444-600.

Pisane vijesti