- Objavljeno: 28.11.2012.
Nova presuda ESLJP - V.K. protiv RH
Povreda prava na brak zbog predugog trajanja postupka rastave
Europski sud za ljudska prava donio je dana 27. studenog 2012. g. presudu u predmetu V.K. protiv Republike Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku (čl. 6. st. 1. Konvencije), povredu prava na brak (čl. 12. Konvencije) i povredu prava na učinkovito pravno sredstvo (čl. 13. Konvencije).
Podnositelj se 2002. g. oženio. Tijekom 2003. g. podnositelj je dobio dijete za koje nije bio siguran je li njegovo. Neposredno nakon toga, podnositelj je pred domaćim sudovima tražio razvod braka. Podnositelj je kasnije osporavao i svoje očinstvo pred domaćim sudovima.
Glede duljine trajanja postupka Sud je utvrdio da je trajanje brakorazvodne parnice dulje od pet godina bilo predugo zbog neizvjesnosti u pogledu rastave braka kojoj je bio izložen. Prema stavu Suda, dužnost je države organizirati svoj pravni sustav na način da njeni sudovi mogu svakome jamčiti pravo na donošenje konačne odluke o sporovima koji se odnose na građanska prava i obveze u razumnom roku.
Nadalje, Sud je utvrdio kako je podnositelj zbog predugog trajanja postupka rastave bio ograničen u svom pravu na sklapanje drugog braka. Sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je postupak rastave braka po domaćem pravu hitan postupak, da je postojala mogućnost donošenja odluke kojom bi se brak razveo bez odlučivanja o drugim pravima, tim više što je postojao sporazum stranaka o rastavi braka.
Sud je presudio i da pravno sredstvo (zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku) u okolnostima ovog predmeta nije bilo učinkovito budući Općinski sud u Zagrebu nije postupio po uputi Županijskog suda u Zagrebu i postupak dovršio u zadanom roku.
Sud je također presudio i da podnositelju nije povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije) jer je odustao od tužbe za utvrđenje očinstva. Sud je utvrdio da ne postoji povreda prava na jednakost među supružnicima (čl. 5. Protokola br. 7 uz Konvenciju) .
Podnositelju je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 EUR-a.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od stana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude, ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova je presuda dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku. Ista će biti prevedena na hrvatski jezik te objavljena na web stranici Ureda zastupnice (www.vlada.hr/ured-zastupnika) te tako dostupna javnosti.
Podnositelj se 2002. g. oženio. Tijekom 2003. g. podnositelj je dobio dijete za koje nije bio siguran je li njegovo. Neposredno nakon toga, podnositelj je pred domaćim sudovima tražio razvod braka. Podnositelj je kasnije osporavao i svoje očinstvo pred domaćim sudovima.
Glede duljine trajanja postupka Sud je utvrdio da je trajanje brakorazvodne parnice dulje od pet godina bilo predugo zbog neizvjesnosti u pogledu rastave braka kojoj je bio izložen. Prema stavu Suda, dužnost je države organizirati svoj pravni sustav na način da njeni sudovi mogu svakome jamčiti pravo na donošenje konačne odluke o sporovima koji se odnose na građanska prava i obveze u razumnom roku.
Nadalje, Sud je utvrdio kako je podnositelj zbog predugog trajanja postupka rastave bio ograničen u svom pravu na sklapanje drugog braka. Sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je postupak rastave braka po domaćem pravu hitan postupak, da je postojala mogućnost donošenja odluke kojom bi se brak razveo bez odlučivanja o drugim pravima, tim više što je postojao sporazum stranaka o rastavi braka.
Sud je presudio i da pravno sredstvo (zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku) u okolnostima ovog predmeta nije bilo učinkovito budući Općinski sud u Zagrebu nije postupio po uputi Županijskog suda u Zagrebu i postupak dovršio u zadanom roku.
Sud je također presudio i da podnositelju nije povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije) jer je odustao od tužbe za utvrđenje očinstva. Sud je utvrdio da ne postoji povreda prava na jednakost među supružnicima (čl. 5. Protokola br. 7 uz Konvenciju) .
Podnositelju je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 EUR-a.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od stana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude, ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova je presuda dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku. Ista će biti prevedena na hrvatski jezik te objavljena na web stranici Ureda zastupnice (www.vlada.hr/ured-zastupnika) te tako dostupna javnosti.