- Objavljeno: 24.09.2013.
Nova presuda ESLJP - Stojanović protiv Hrvatske
Povreda slobode izražavanja zbog neutemeljene presude za klevetu
Dana 19. 9. 2013. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je g. Josipu Stojanoviću povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, i to zbog presude kojom mu je Općinski građanski sud u Zagrebu naložio platiti naknadu štete zbog klevete.
Naime, njemu je presudom tog suda naloženo platiti tužitelju odštetu u iznosu od 30.000,00 kuna, i to zbog članka objavljenog u magazinu I., naslova „Iznošenjem [tužiteljevih] makinacija nisam podvalio HDZ-u“, te drugog članka objavljenog u istom magazinu, u kojem je novinar prenio sadržaj telefonskog razgovora g. Stojanovića sa trećom osobom, gdje između ostalog stoji da je dr. Stojanović u tom telefonskom razgovoru rekao da „[tužitelj] sjedi u deset nadzornih odbora i za to prima velik novac“ te da „[tužitelj] neće dozvoliti [dr. Stojanoviću] da postane profesor, sve dok je [tužitelj] ministar“.
Europski je sud se složio sa hrvatskim sudovima da mu se izjava kako „[tužitelj] sjedi u deset nadzornih odbora i za to prima velik novac“ može pripisati, te kako je riječ o izjavi koja nije imala svoju činjeničnu podlogu, te je klevetničkog karaktera, budući da je prikazala tužitelja kao osobu koja se novčano okoristila svojim položajem.
Međutim, Europski sud je utvrdio da za izraz „makinacija“ u naslovu prvog članka, suprotno utvrđenjima domaćih sudova, ne može odgovarati dr. Stojanović, jer je taj izraz osmišljen od strane novinara koji ga je intervjuirao, a ne spominje se u sadržaju samog članka. Okolnosti da je dr. Stojanović na raspravi pred hrvatskim sudom izjavio da prihvaća i potpisuje takav naslov ne može biti relevantna u procjeni njegove odgovornosti za takav naslov članka.
Nadalje, Europski je sud utvrdio da mu se ne može pripisati, kako su to učinili hrvatski sudovi, niti navodni sadržaj telefonskog razgovora u kojem je on navodno izjavio da „[tužitelj] neće dozvoliti [dr. Stojanoviću] da postane profesor, sve dok je [tužitelj] ministar“. Takvo utvrđenje hrvatskih sudova zasniva se samo na iskazu novinara, iako je vjerodostojnost tog novinara upitna zbog činjenice da je imao očiti interes dokazati da ono što je napisao odgovara istini. Osim toga, u hrvatskom pravu ne postoji niti obveza pojedinaca da traže demantije novinskih sadržaja kako bi izbjegli odštetnu odgovornost, pa stoga Europski sud nije prihvatio niti dodatni argument domaćih sudova da se od dr. Stojanovića moglo očekivati da demantira navedeni novinski sadržaj, ako nije odgovarao istini.
Time su domaći sudovi povrijedili pravo podnositelja na slobodu izražavanja, predviđenu člankom 10. Konvencije.
Za utvrđenu povredu konvencijskih prava Sud je podnositelju dodijelio 1,500 EUR.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a ista će biti prevedena na hrvatski jezik, te objavljena na web stranici Ureda zastupnice (www.vlada.hr/ured-zastupnika).
Naime, njemu je presudom tog suda naloženo platiti tužitelju odštetu u iznosu od 30.000,00 kuna, i to zbog članka objavljenog u magazinu I., naslova „Iznošenjem [tužiteljevih] makinacija nisam podvalio HDZ-u“, te drugog članka objavljenog u istom magazinu, u kojem je novinar prenio sadržaj telefonskog razgovora g. Stojanovića sa trećom osobom, gdje između ostalog stoji da je dr. Stojanović u tom telefonskom razgovoru rekao da „[tužitelj] sjedi u deset nadzornih odbora i za to prima velik novac“ te da „[tužitelj] neće dozvoliti [dr. Stojanoviću] da postane profesor, sve dok je [tužitelj] ministar“.
Europski je sud se složio sa hrvatskim sudovima da mu se izjava kako „[tužitelj] sjedi u deset nadzornih odbora i za to prima velik novac“ može pripisati, te kako je riječ o izjavi koja nije imala svoju činjeničnu podlogu, te je klevetničkog karaktera, budući da je prikazala tužitelja kao osobu koja se novčano okoristila svojim položajem.
Međutim, Europski sud je utvrdio da za izraz „makinacija“ u naslovu prvog članka, suprotno utvrđenjima domaćih sudova, ne može odgovarati dr. Stojanović, jer je taj izraz osmišljen od strane novinara koji ga je intervjuirao, a ne spominje se u sadržaju samog članka. Okolnosti da je dr. Stojanović na raspravi pred hrvatskim sudom izjavio da prihvaća i potpisuje takav naslov ne može biti relevantna u procjeni njegove odgovornosti za takav naslov članka.
Nadalje, Europski je sud utvrdio da mu se ne može pripisati, kako su to učinili hrvatski sudovi, niti navodni sadržaj telefonskog razgovora u kojem je on navodno izjavio da „[tužitelj] neće dozvoliti [dr. Stojanoviću] da postane profesor, sve dok je [tužitelj] ministar“. Takvo utvrđenje hrvatskih sudova zasniva se samo na iskazu novinara, iako je vjerodostojnost tog novinara upitna zbog činjenice da je imao očiti interes dokazati da ono što je napisao odgovara istini. Osim toga, u hrvatskom pravu ne postoji niti obveza pojedinaca da traže demantije novinskih sadržaja kako bi izbjegli odštetnu odgovornost, pa stoga Europski sud nije prihvatio niti dodatni argument domaćih sudova da se od dr. Stojanovića moglo očekivati da demantira navedeni novinski sadržaj, ako nije odgovarao istini.
Time su domaći sudovi povrijedili pravo podnositelja na slobodu izražavanja, predviđenu člankom 10. Konvencije.
Za utvrđenu povredu konvencijskih prava Sud je podnositelju dodijelio 1,500 EUR.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a ista će biti prevedena na hrvatski jezik, te objavljena na web stranici Ureda zastupnice (www.vlada.hr/ured-zastupnika).