- Objavljeno: 14.04.2014.
Odluka o nedopuštenosti ESLJP - Zahi protiv Hrvatske
Odluka ESLJP o nedopuštenosti zahtjeva utemeljenog na činjenici poništenja kupoprodajnog ugovora
Dana 18. ožujka 2014. g. Europski sud za ljudska prava donio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva g. Khouri Zahi protiv Republike Hrvatske.
Spor se odnosio na poništenje kupoprodajnog ugovora za stan u Zagrebu, jer su domaći sudovi utvrdili da g. Zahi nije ispunjavao uvjete za kupnju stana pod povoljnijim uvjetima. Podnositelj je tvrdio i da će zbog poništenja kupoprodajnog ugovora sa svojom obitelji biti iseljen iz predmetnog stana koji predstavlja njihov dom.
U odnosu na poništenje kupoprodajnog ugovora, Europski sud je utvrdio da g. Zahi nije postupao u dobroj vjeri kada je stan stekao budući je u posjed stana ušao provaljivanjem, te je u vrijeme podnošenja zahtjeva za otkup stana znao da nema pravo otkupiti stan po povoljnijim uvjetima. Stoga je sporna presuda domaćih sudova kojom je kupoprodajni ugovor proglašen ništavim i koja je bila u skladu sa domaćim propisima, služila opravdanoj svrsi „uspostavljanja pravde i osiguranja poštivanja vladavine prava“. Nakon poništenja ugovora g. država je g. Zahiju vratila čitavu kupoprodajnu cijenu, uvećanu za zateznu kamatu. Sukladno tome, tvrdnje g. Zahija da mu je poništenjem ugovora povrijeđeno pravo vlasništva Europski sud je proglasio očigledno neosnovanim.
U odnosu na prigovor povrede prava na dom, Europski sud je ustvrdio da g. Zahi zahtjeva već dugo vremena predmetni stan ne koristi za stanovanje, već za obavljanje poslovne djelatnosti. Osim toga, do danas nije pokrenut nikakav postupak za iseljenje iz predmetnog stana, a g. Zahi je u međuvremenu postao vlasnikom jedne polovice stana. Stoga je Europski sud njegove tvrdnje da mu je povrijeđeno prvo na dom također utvrdio očigledno neosnovanim.
Protiv odluke o nedopuštenosti Europskog suda za ljudska prava ne može se izjaviti pravni lijek. Stoga je danom donošenja ove odluke postupak u predmetu podnositelja konačno završen.
Spor se odnosio na poništenje kupoprodajnog ugovora za stan u Zagrebu, jer su domaći sudovi utvrdili da g. Zahi nije ispunjavao uvjete za kupnju stana pod povoljnijim uvjetima. Podnositelj je tvrdio i da će zbog poništenja kupoprodajnog ugovora sa svojom obitelji biti iseljen iz predmetnog stana koji predstavlja njihov dom.
U odnosu na poništenje kupoprodajnog ugovora, Europski sud je utvrdio da g. Zahi nije postupao u dobroj vjeri kada je stan stekao budući je u posjed stana ušao provaljivanjem, te je u vrijeme podnošenja zahtjeva za otkup stana znao da nema pravo otkupiti stan po povoljnijim uvjetima. Stoga je sporna presuda domaćih sudova kojom je kupoprodajni ugovor proglašen ništavim i koja je bila u skladu sa domaćim propisima, služila opravdanoj svrsi „uspostavljanja pravde i osiguranja poštivanja vladavine prava“. Nakon poništenja ugovora g. država je g. Zahiju vratila čitavu kupoprodajnu cijenu, uvećanu za zateznu kamatu. Sukladno tome, tvrdnje g. Zahija da mu je poništenjem ugovora povrijeđeno pravo vlasništva Europski sud je proglasio očigledno neosnovanim.
U odnosu na prigovor povrede prava na dom, Europski sud je ustvrdio da g. Zahi zahtjeva već dugo vremena predmetni stan ne koristi za stanovanje, već za obavljanje poslovne djelatnosti. Osim toga, do danas nije pokrenut nikakav postupak za iseljenje iz predmetnog stana, a g. Zahi je u međuvremenu postao vlasnikom jedne polovice stana. Stoga je Europski sud njegove tvrdnje da mu je povrijeđeno prvo na dom također utvrdio očigledno neosnovanim.
Protiv odluke o nedopuštenosti Europskog suda za ljudska prava ne može se izjaviti pravni lijek. Stoga je danom donošenja ove odluke postupak u predmetu podnositelja konačno završen.