- Objavljeno: 30.12.2016.
Objavljen tromjesečni Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od travnja do lipnja 2016. godine
U novom Pregledu prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: Sud) izdvojene su značajne presude koje je Sud donio u razdoblju od travnja do lipnja 2016. godine. Posebno se ističu presude Velikog vijeća kojih je u tom razdoblju bilo čak osam, što ukazuje na značajnu aktivnost Suda u harmonizaciji vlastite sudske prakse te na rješavanje osobito važnih pitanja koja se tiču ljudskih prava.
U presudi Velikog vijeća Murray protiv Nizozemske Sud je razmatrao dostupnost psihološkog i psihijatrijskog tretmana u zatvorima, posebno kada je provođenje takvog tretmana preduvjet za uvjetni otpust ili puštanje na slobodu.
U predmetu Avotiņš protiv Latvije Veliko vijeće je ocjenjivalo poštenost postupka za priznanje sudske presude sukladno zakonodavstvu EU, imajući u vidu da države članice EU ostaju vezane Konvencijom i u slučaju kada primjenjuju pravo EU.
Sukob odredba međunarodnih ugovora bio je predmet razmatranja u presudi Velikog vijeća Al Dulimi i Montana Management Inc. protiv Švicarske, u kojoj je Sud ocjenjivao poštenost postupka za konfiskaciju imovine na temelju obaveza koje proizlaze iz rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Veliko vijeće razmatralo je i prava manjinskih vjerskih zajednica na slobodu prakticiranja vlastite vjere, kao i diskriminatorno postupanje države prema manjinskim vjerskim zajednicama u presudi Izzettin Dogan i drugi protiv Turske. Protiv Turske je Veliko vijeće donijelo i presudu u predmetu Cumhuriyet Halk Partisi, u kojem se razmatralo pravo na slobodu udruživanja u kontekstu zakona kojima se propisuju financijski nadzor nad političkim strankama.
Obje presude Velikog vijeća kojima je utvrđena povreda prava na slobodu izražavanja donesene su protiv Mađarske. U presudi Karacsony i drugi Sud je razmatrao je li povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja parlamentarnim zastupnicima koji su disciplinski kažnjeni za narušavanje reda i mira tijekom sjednice parlamenta. U presudi Baka, Sud je razmatrao je li bivšem predsjedniku mađarskog Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na slobodu izražavanja zbog toga što je njegov mandat prestao po sili zakona, nakon ustavnih i zakonodavnih promjena kojima je ukinut dotadašnji Vrhovni sud.
Konačno, Veliko vijeće je u predmetu Biao protiv Danske razmatralo opravdanost neizravne diskriminacije državljana na temelju etničkog porijekla.
Osim presuda Velikog vijeća, u Pregled prakse su izdvojene presude koje se tiču učinkovitih istraga za spolno zlostavljanje maloljetne osobe (I.C. protiv Rumunjske), te istrage nasilja koje je motivirano etničkom pripadnošću (R.B. protiv Mađarske), odnosno seksualnom orijentacijom žrtve (M.C. i A.C. protiv Rumunjske).
U presudi Ivanova i Cherkezov protiv Bugarske Sud je ocjenjivao postoji li razmjernost između prava na dom podnositelja i interesa javnosti za rušenje bespravno sagrađenih nekretnina.
Sud je ponovno razmatrao izborni sustav u Bosni i Hercegovini u kontekstu opće zabrane diskriminacije (Pilav protiv Bosne i Hercegovine), dok u odnosu na Hrvatsku izdvajamo presudu Džinić, u kojoj je Sud razmatrao postoji li nesrazmjer između vrijednosti imovine koja je blokirana tijekom kaznenog postupka i vrijednosti imovinske koristi za čije je pribavljanje kaznenim djelom podnositelj bio optužen.
Pregled prakse pogledajte ovdje.
Pisane vijesti
U presudi Velikog vijeća Murray protiv Nizozemske Sud je razmatrao dostupnost psihološkog i psihijatrijskog tretmana u zatvorima, posebno kada je provođenje takvog tretmana preduvjet za uvjetni otpust ili puštanje na slobodu.
U predmetu Avotiņš protiv Latvije Veliko vijeće je ocjenjivalo poštenost postupka za priznanje sudske presude sukladno zakonodavstvu EU, imajući u vidu da države članice EU ostaju vezane Konvencijom i u slučaju kada primjenjuju pravo EU.
Sukob odredba međunarodnih ugovora bio je predmet razmatranja u presudi Velikog vijeća Al Dulimi i Montana Management Inc. protiv Švicarske, u kojoj je Sud ocjenjivao poštenost postupka za konfiskaciju imovine na temelju obaveza koje proizlaze iz rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Veliko vijeće razmatralo je i prava manjinskih vjerskih zajednica na slobodu prakticiranja vlastite vjere, kao i diskriminatorno postupanje države prema manjinskim vjerskim zajednicama u presudi Izzettin Dogan i drugi protiv Turske. Protiv Turske je Veliko vijeće donijelo i presudu u predmetu Cumhuriyet Halk Partisi, u kojem se razmatralo pravo na slobodu udruživanja u kontekstu zakona kojima se propisuju financijski nadzor nad političkim strankama.
Obje presude Velikog vijeća kojima je utvrđena povreda prava na slobodu izražavanja donesene su protiv Mađarske. U presudi Karacsony i drugi Sud je razmatrao je li povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja parlamentarnim zastupnicima koji su disciplinski kažnjeni za narušavanje reda i mira tijekom sjednice parlamenta. U presudi Baka, Sud je razmatrao je li bivšem predsjedniku mađarskog Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na slobodu izražavanja zbog toga što je njegov mandat prestao po sili zakona, nakon ustavnih i zakonodavnih promjena kojima je ukinut dotadašnji Vrhovni sud.
Konačno, Veliko vijeće je u predmetu Biao protiv Danske razmatralo opravdanost neizravne diskriminacije državljana na temelju etničkog porijekla.
Osim presuda Velikog vijeća, u Pregled prakse su izdvojene presude koje se tiču učinkovitih istraga za spolno zlostavljanje maloljetne osobe (I.C. protiv Rumunjske), te istrage nasilja koje je motivirano etničkom pripadnošću (R.B. protiv Mađarske), odnosno seksualnom orijentacijom žrtve (M.C. i A.C. protiv Rumunjske).
U presudi Ivanova i Cherkezov protiv Bugarske Sud je ocjenjivao postoji li razmjernost između prava na dom podnositelja i interesa javnosti za rušenje bespravno sagrađenih nekretnina.
Sud je ponovno razmatrao izborni sustav u Bosni i Hercegovini u kontekstu opće zabrane diskriminacije (Pilav protiv Bosne i Hercegovine), dok u odnosu na Hrvatsku izdvajamo presudu Džinić, u kojoj je Sud razmatrao postoji li nesrazmjer između vrijednosti imovine koja je blokirana tijekom kaznenog postupka i vrijednosti imovinske koristi za čije je pribavljanje kaznenim djelom podnositelj bio optužen.
Pregled prakse pogledajte ovdje.