- Objavljeno: 06.06.2016.
Objavljen tromjesečni Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od siječnja do ožujka 2016.
Početak 2016. godine obilježilo je više značajnih presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava donesenih kako u predmetima u kojima je Veliko vijeće odlučivalo povodom zahtjeva stranaka za preispitivanje presude Vijeća, tako i u predmetima koji su zbog svog značaja prepušteni izravno na odlučivanje Velikom vijeću.
Za početak, ističe se presuda Velikog vijeća F.G. protiv Švedske, u kojoj je Sud razmatrao koje bi posljedice moglo imati izručenje podnositelja preobraćenog s islama na kršćanstvu u Iran, te kakve su obaveze nadležnih nacionalnih tijela pri ispitivanju mogućih rizika.
Nadalje, Veliko vijeće je odlučivalo o učinkovitosti istrage o okolnostima usmrćivanja brazilskog državljanima koji je pogrešno smatran teroristom te o odgovornosti za njegovu smrt u presudi Armani da Silva protiv Ujedinjene Kraljevine.
U presudi Mozer protiv Moldavije i Rusije Veliko vijeće je utvrdilo odgovornost Rusije za povrede konvencijskih prava podnositelja na teritoriju samoproglašene Moldavske Republike Transdnjestrije.
U presudi Velikog vijeća Blokhin protiv Rusije također je utvrđeno da je Rusija prekršila prava podnositelja koji je kao dvanaestogodišnji dječak s posebnim potrebama smješten u centar za maloljetničku delinkvenciju, čime mu je u postupku koji nije bio sukladan Konvenciji oduzeta sloboda.
U presudi Velikog vijeća Bédat protiv Švicarske Sud je utvrdio da zaštita tajnosti podataka iz istrage, kojoj je cilj osiguravanje neovisnosti sudstva, učinkovitost kaznenog postupka i poštivanje pretpostavke nevinosti preteže nad „zadovoljavanjem nezdrave znatiželje“ javnosti.
Interes javnosti razmatran je i u predmetu Rywin protiv Poljske, u okviru prava na pošteno suđenje poznatom filmskom producentu koji je osuđen zbog davanja mita radi utjecaja na zakonodavne izmjene Zakona o emitiranju.
U predmetu Erdener protiv Turske Sud je razmatrao je li došlo do povrede slobode izražavanja podnositeljice koja je bila zastupnica u Narodnoj skupštini, zbog komentara o zdravstvenom stanju tadašnjeg premijera.
S aspekta različitih političkih aktera zanimljiva je i presuda Ivanovski protiv Makedonije u kojoj je Sud ocjenjivao povrede prava podnositelja (tadašnjeg suca Ustavnog suda) počinjene tijekom lustracijskog postupka koji se vodio protiv njega.
U ovom razdoblju, Sud je donio i nekoliko presuda koje se odnose na prava osoba slabijeg imovnog stanja. Tako je u presudi Soares de Melo protiv Portugala utvrđivao je li došlo do povrede prava na obiteljski život zbog oduzimanja djece podnositeljici, zbog činjenice da je bila u lošoj financijskoj situaciju. S druge strane, u predmetu Garib protiv Nizozemske razmatrao je jesu li odredbe nizozemskog zakonodavstva na temelju kojih je podnositeljici odbijen zahtjev za izdavanje stambene dozvole u određenoj gradskoj četvrti zbog njezinih prihoda i neispunjavanja drugih uvjeta, dovele do povrede prava na slobodu kretanja.
Zanimljiva je i presuda Barbulescu protiv Rumunjske, u kojoj je Sud ocjenjivao je li nadzor poslodavca na dopisivanjem zaposlenika povrijedio pravo na slobodu dopisivanja.
Ističemo i presudu Pajić protiv Hrvatske u kojoj je utvrđena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije. S druge stane, u predmetu Cam protiv Turske podnositeljica je diskriminirana kao slijepa osoba.
U presudi M.G. protiv Turske Sud je ponovno istaknuo da neučinkovito procesuiranje obiteljskog nasilja predstavlja diskriminaciju prema ženama, dok je u presudi L.E. protiv Grčke, zbog sporosti nadležnih tijela da reagiraju na kaznenu prijavu podnositeljice koja je bila prisiljavana na prostituciju i dodijele joj status žrtve trgovanja ljudima, utvrdio da je došlo do kršenja zabrane ropstva i prisilnog rada.
Prvi je put u Pregled prakse uvrštena i presuda Rasul Jafarov protiv Azerbajdžana koja se odnosi na granice primjene ograničenja prava (članak 18. Konvencije) u kojoj je Sud utvrdio da je pravi razlog za određivanje pritvora protiv podnositeljeva bilo suzbijanje njegovog aktivizma, a ne potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv njega.
Pregled prakse pogledajte ovdje.
Pisane vijesti
Za početak, ističe se presuda Velikog vijeća F.G. protiv Švedske, u kojoj je Sud razmatrao koje bi posljedice moglo imati izručenje podnositelja preobraćenog s islama na kršćanstvu u Iran, te kakve su obaveze nadležnih nacionalnih tijela pri ispitivanju mogućih rizika.
Nadalje, Veliko vijeće je odlučivalo o učinkovitosti istrage o okolnostima usmrćivanja brazilskog državljanima koji je pogrešno smatran teroristom te o odgovornosti za njegovu smrt u presudi Armani da Silva protiv Ujedinjene Kraljevine.
U presudi Mozer protiv Moldavije i Rusije Veliko vijeće je utvrdilo odgovornost Rusije za povrede konvencijskih prava podnositelja na teritoriju samoproglašene Moldavske Republike Transdnjestrije.
U presudi Velikog vijeća Blokhin protiv Rusije također je utvrđeno da je Rusija prekršila prava podnositelja koji je kao dvanaestogodišnji dječak s posebnim potrebama smješten u centar za maloljetničku delinkvenciju, čime mu je u postupku koji nije bio sukladan Konvenciji oduzeta sloboda.
U presudi Velikog vijeća Bédat protiv Švicarske Sud je utvrdio da zaštita tajnosti podataka iz istrage, kojoj je cilj osiguravanje neovisnosti sudstva, učinkovitost kaznenog postupka i poštivanje pretpostavke nevinosti preteže nad „zadovoljavanjem nezdrave znatiželje“ javnosti.
Interes javnosti razmatran je i u predmetu Rywin protiv Poljske, u okviru prava na pošteno suđenje poznatom filmskom producentu koji je osuđen zbog davanja mita radi utjecaja na zakonodavne izmjene Zakona o emitiranju.
U predmetu Erdener protiv Turske Sud je razmatrao je li došlo do povrede slobode izražavanja podnositeljice koja je bila zastupnica u Narodnoj skupštini, zbog komentara o zdravstvenom stanju tadašnjeg premijera.
S aspekta različitih političkih aktera zanimljiva je i presuda Ivanovski protiv Makedonije u kojoj je Sud ocjenjivao povrede prava podnositelja (tadašnjeg suca Ustavnog suda) počinjene tijekom lustracijskog postupka koji se vodio protiv njega.
U ovom razdoblju, Sud je donio i nekoliko presuda koje se odnose na prava osoba slabijeg imovnog stanja. Tako je u presudi Soares de Melo protiv Portugala utvrđivao je li došlo do povrede prava na obiteljski život zbog oduzimanja djece podnositeljici, zbog činjenice da je bila u lošoj financijskoj situaciju. S druge strane, u predmetu Garib protiv Nizozemske razmatrao je jesu li odredbe nizozemskog zakonodavstva na temelju kojih je podnositeljici odbijen zahtjev za izdavanje stambene dozvole u određenoj gradskoj četvrti zbog njezinih prihoda i neispunjavanja drugih uvjeta, dovele do povrede prava na slobodu kretanja.
Zanimljiva je i presuda Barbulescu protiv Rumunjske, u kojoj je Sud ocjenjivao je li nadzor poslodavca na dopisivanjem zaposlenika povrijedio pravo na slobodu dopisivanja.
Ističemo i presudu Pajić protiv Hrvatske u kojoj je utvrđena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije. S druge stane, u predmetu Cam protiv Turske podnositeljica je diskriminirana kao slijepa osoba.
U presudi M.G. protiv Turske Sud je ponovno istaknuo da neučinkovito procesuiranje obiteljskog nasilja predstavlja diskriminaciju prema ženama, dok je u presudi L.E. protiv Grčke, zbog sporosti nadležnih tijela da reagiraju na kaznenu prijavu podnositeljice koja je bila prisiljavana na prostituciju i dodijele joj status žrtve trgovanja ljudima, utvrdio da je došlo do kršenja zabrane ropstva i prisilnog rada.
Prvi je put u Pregled prakse uvrštena i presuda Rasul Jafarov protiv Azerbajdžana koja se odnosi na granice primjene ograničenja prava (članak 18. Konvencije) u kojoj je Sud utvrdio da je pravi razlog za određivanje pritvora protiv podnositeljeva bilo suzbijanje njegovog aktivizma, a ne potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv njega.
Pregled prakse pogledajte ovdje.