- Objavljeno: 01.04.2016.
Objavljen tromjesečni Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od listopada do prosinca 2015.
U brojnim presudama donesenima u zadnja tri mjeseca 2015. godine, među kojima se ističu one Velikog vijeća, Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donosio je odluke koje se tiču aktualnih društvenih zbivanja, ali i one u kojima je razmatrao neke povijesne događaje u kontekstu poštivanja Konvencijom zajamčenih prava i sloboda.
U svjetlu gorućeg pitanja izbjeglica iz ratom zahvaćene Sirije, Sud je u predmetu L.M. i drugi protiv Rusije zaključio da bi protjerivanje sirijskih državljana natrag u Siriju zbog nezakonitog boravka u Rusiji moglo dovesti u opasnost njihov život.
U predmetu Özel i drugi protiv Turske Sud je razmatrao odgovornost države za zaštitu života pojedinaca u slučaju prirodnih katastrofa.
U kontekstu prava na život Sud je u predmetu Sellal protiv Francuske ispitivao jesu li domaće vlasti poduzele sve razumne mjere za zaštitu života zatvorenika koji je bolovao od šizofrenije.
U presudi Raihani protiv Belgije Sud je naglasio važnost jasnoće postupovnih odredbi i ujednačenosti sudske prakse za učinkovito ostvarivanje prava na pošteno suđenje.
Pravo na obranu, kao poseban aspekt prava na pošteno suđenje u kaznenim postupcima Europski sud je razmatrao u čak dvije presude Velikog vijeća – Dvorski protiv Hrvatske, u kojoj je naglasio važnost prava na informirani izbor branitelja u kaznenom postupku; i Schatschaschwili protiv Njemačke, u kojoj je potvrdio i razjasnio načela za korištenje iskaza svjedoka kojeg okrivljenik nije imao priliku ispitati kao dokaza u kaznenom postupku.
Presuda Velikog vijeća Vasiliaukas protiv Litve jedna je od presuda koje se (posredno) tiču određenih povijesnih događaja. Naime, podnositelj zahtjeva osuđen je za genocid zbog ubojstva pripadnika litavskog pokreta otpora protiv sovjetske okupacije 1953. godina, na temelju kaznenog zakona iz 2003. godine. Sud je razmatrao je li podnositelj mogao predvidjeti da radnje koje je počinio mogu biti kvalificirane kao genocid prema međunarodnom pravu koje je bilo na snazi 1953. godine.
Presudom Bondavalli protiv Italije Sud je još jednom istaknuo važnost održavanja obiteljskih veza između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi, kao i obvezu nacionalnih vlasti da poduzmu učinkovite mjere radi održavanja tih odnosa.
Druga presuda koja je izdvojena u okviru članka 8. Konvencije, R.E. protiv Ujedinjene Kraljevine, odnosi se na povjerljivost komunikacije pritvorenika s odvjetnikom i uvjete pod kojima je nadzor nad takvom komunikacijom, u iznimnim slučajevima, dozvoljen.
U presudi Velikog vijeća Perinçek protiv Švicarske Sud je razmatrao je li podnositelju, uslijed osuđujuće presude u Švicarskoj zbog iznošenja stajališta da nad armenskim narodom 1915. godine nije počinjen genocid, povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. U odluci o nedopuštenosti zahtjeva zbog zlouporabe konvencijskih prava u predmetu M'Bala M'Bala protiv Francuske Sud je iznio svoje stajalište o izražavanju govora mržnje i antisemitizma kroz umjetničke izvedbe.
Veliko vijeće, u presudi Pentikäinen protiv Finske, odlučivalo je o pravu na slobodu izražavanja u kontekstu uhićenja novinara/fotografa koji je odbio postupiti po nalogu policije tijekom prosvjeda s kojeg je izvještavao.
Pravo na slobodu okupljanja i udruživanja Sud je razmatrao u nekoliko presuda od kojih su izdvojene dvije - presuda Velikog vijeća Kudrevičius i drugi protiv Litve, u kojoj je Sud istaknuo da članak 11. Konvencije štiti pravo na miran prosvjed, za razliku od skupova čiji organizatori i sudionici imaju nasilne namjere, i presuda Mytilinaios i Kostakis protiv Grčke, u kojoj je utvrđena povreda prava na slobodu udruživanja zbog toga što članovima udruge nije bilo dozvoljeno istupanje iz članstva (negativno pravo udruživanja).
Obje presude u okviru prava na mirno uživanja prava vlasništva tiču se miješanja u pravo vlasništva u okviru sudskih postupaka. U presudi Ünped Paket Servisi SaN. Ve TiC.A.Ş. protiv Bugarske Sud je utvrdio povredu prava vlasništva zbog toga što podnositelj kao vlasnik vozila nije mogao sudjelovati u kaznenom postupku u kojem je donesena odluka o zapljeni njegovog vozila, niti osporiti tu odluku. U presudi Konstantin Stefanov protiv Bugarske Sud je ocijenio da podnositelju – odvjetniku – nije povrijeđeno pravo vlasništva zbog izricanja novčane kazne zbog odbijanja da zastupa okrivljenika po službenoj dužnosti.
Pregled prakse preuzmite ovdje.
Pisane vijesti
U svjetlu gorućeg pitanja izbjeglica iz ratom zahvaćene Sirije, Sud je u predmetu L.M. i drugi protiv Rusije zaključio da bi protjerivanje sirijskih državljana natrag u Siriju zbog nezakonitog boravka u Rusiji moglo dovesti u opasnost njihov život.
U predmetu Özel i drugi protiv Turske Sud je razmatrao odgovornost države za zaštitu života pojedinaca u slučaju prirodnih katastrofa.
U kontekstu prava na život Sud je u predmetu Sellal protiv Francuske ispitivao jesu li domaće vlasti poduzele sve razumne mjere za zaštitu života zatvorenika koji je bolovao od šizofrenije.
U presudi Raihani protiv Belgije Sud je naglasio važnost jasnoće postupovnih odredbi i ujednačenosti sudske prakse za učinkovito ostvarivanje prava na pošteno suđenje.
Pravo na obranu, kao poseban aspekt prava na pošteno suđenje u kaznenim postupcima Europski sud je razmatrao u čak dvije presude Velikog vijeća – Dvorski protiv Hrvatske, u kojoj je naglasio važnost prava na informirani izbor branitelja u kaznenom postupku; i Schatschaschwili protiv Njemačke, u kojoj je potvrdio i razjasnio načela za korištenje iskaza svjedoka kojeg okrivljenik nije imao priliku ispitati kao dokaza u kaznenom postupku.
Presuda Velikog vijeća Vasiliaukas protiv Litve jedna je od presuda koje se (posredno) tiču određenih povijesnih događaja. Naime, podnositelj zahtjeva osuđen je za genocid zbog ubojstva pripadnika litavskog pokreta otpora protiv sovjetske okupacije 1953. godina, na temelju kaznenog zakona iz 2003. godine. Sud je razmatrao je li podnositelj mogao predvidjeti da radnje koje je počinio mogu biti kvalificirane kao genocid prema međunarodnom pravu koje je bilo na snazi 1953. godine.
Presudom Bondavalli protiv Italije Sud je još jednom istaknuo važnost održavanja obiteljskih veza između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi, kao i obvezu nacionalnih vlasti da poduzmu učinkovite mjere radi održavanja tih odnosa.
Druga presuda koja je izdvojena u okviru članka 8. Konvencije, R.E. protiv Ujedinjene Kraljevine, odnosi se na povjerljivost komunikacije pritvorenika s odvjetnikom i uvjete pod kojima je nadzor nad takvom komunikacijom, u iznimnim slučajevima, dozvoljen.
U presudi Velikog vijeća Perinçek protiv Švicarske Sud je razmatrao je li podnositelju, uslijed osuđujuće presude u Švicarskoj zbog iznošenja stajališta da nad armenskim narodom 1915. godine nije počinjen genocid, povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. U odluci o nedopuštenosti zahtjeva zbog zlouporabe konvencijskih prava u predmetu M'Bala M'Bala protiv Francuske Sud je iznio svoje stajalište o izražavanju govora mržnje i antisemitizma kroz umjetničke izvedbe.
Veliko vijeće, u presudi Pentikäinen protiv Finske, odlučivalo je o pravu na slobodu izražavanja u kontekstu uhićenja novinara/fotografa koji je odbio postupiti po nalogu policije tijekom prosvjeda s kojeg je izvještavao.
Pravo na slobodu okupljanja i udruživanja Sud je razmatrao u nekoliko presuda od kojih su izdvojene dvije - presuda Velikog vijeća Kudrevičius i drugi protiv Litve, u kojoj je Sud istaknuo da članak 11. Konvencije štiti pravo na miran prosvjed, za razliku od skupova čiji organizatori i sudionici imaju nasilne namjere, i presuda Mytilinaios i Kostakis protiv Grčke, u kojoj je utvrđena povreda prava na slobodu udruživanja zbog toga što članovima udruge nije bilo dozvoljeno istupanje iz članstva (negativno pravo udruživanja).
Obje presude u okviru prava na mirno uživanja prava vlasništva tiču se miješanja u pravo vlasništva u okviru sudskih postupaka. U presudi Ünped Paket Servisi SaN. Ve TiC.A.Ş. protiv Bugarske Sud je utvrdio povredu prava vlasništva zbog toga što podnositelj kao vlasnik vozila nije mogao sudjelovati u kaznenom postupku u kojem je donesena odluka o zapljeni njegovog vozila, niti osporiti tu odluku. U presudi Konstantin Stefanov protiv Bugarske Sud je ocijenio da podnositelju – odvjetniku – nije povrijeđeno pravo vlasništva zbog izricanja novčane kazne zbog odbijanja da zastupa okrivljenika po službenoj dužnosti.
Pregled prakse preuzmite ovdje.