- Objavljeno: 13.01.2016.
Objavljen tromjesečni Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava u razdoblju od srpnja do rujna 2015. godine
Ured zastupnika pripremio je Pregled značajnih presuda i odluka Europsko suda za ljudska prava (dalje u tekstu Sud) u razdoblju od srpnja do rujna 2015. godine.
U tom se razdoblju Sud bavio se značajnim pitanjima s područja ljudskih prava i primjenom Konvencije na neke suvremene društvene okolnosti.
Za početak valja istaknuti presudu Oliari i drugi protiv Italije, u kojoj je Sud nedvosmisleno istaknuo da su države članice Vijeća Europe dužne osigurati istospolnim partnerima mogućnost zakonskog uređenja njihovog odnosa, jer u protivnom krše pravo na obiteljski život istospolnih partnera. Pritom je ostavio slobodu svakoj državi članici hoće li istospolnu zajednicu priznati kao brak ili kao registrirano ili civilno partnerstvo.
U razdoblju koje je obuhvaćeno ovim pregledom Sud se posvetio i razmatranju različitih postupanja koja su dovela do zlostavljanja, mučenja i nečovječnog postupanja. Tako je u predmetu Velikog vijeća Bouyid protiv Belgije Sud, razmatrajući minimalan prag ozbiljnosti koji mora biti dosegnut da bi neko postupanje moglo biti okvalificirano kao mučenje, nečovječno ili ponižavajuće, utvrdio da svaka neopravdana uporaba sile od strane policijskih službenika prema osobama koje su pod njihovim nadzornom predstavlja ponižavajuće postupanje, čak i kada sama fizička sila (primjerice, pljuska) nije bila tolikog intenziteta da bi ostavila trajne posljedice.
Uporaba sile od strane policije razmatrana je u kontekstu predmeta Mafalani protiv Hrvatske, posebno s aspekta učinkovite istrage o načinu nastanka ozljeda koje je uhićenik dobio tijekom uhićenja. U presudi je istaknuto da se takva istraga, kada postoje vidljive i dokumentirane ozljede, mora pokrenuti bez posebne inicijative samog uhićenika, te da mora biti učinkovita i neovisna.
Neučinkovitost kazneno-pravnih mehanizama u slučaju prijave za nasilje nad djetetom dovela je do utvrđenja povrede u još jednoj predmetu protiv Hrvatske, M. i M. Osim utvrđenja povrede procesnog aspekta članka 3. Konvencije, u toj je presudi utvrđena i povreda prava na obiteljski život podnositeljice jer domaća tijela nisu uzela u obzir njezino mišljenje o tome s kojim roditeljem želi živjeti.
Povreda zabrane mučenja, ponižavanja i nečovječnog postupanja utvrđena je i u predmetu V.M. i drugi protiv Belgije koja se tiče aktualne tematike tražitelja azila, gdje je Sud ocijenio kako su uvjeti u kojima su se zatekli tražitelji azila bili ponižavajući.
Sud se bavio i problematikom prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama. U presudi Kuttner protiv Austrije Sud je razmotrio onemogućavanje podnositelju da se ispita njegov zahtjev za ukidanje prisilnog smještaja s aspekta prava na slobodu i sigurnost. U predmetu Berland protiv Francuske Sud je utvrdio da sigurnosna mjera prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu ne predstavlja „kaznu“ u konvencijskom smislu, na koju je primjenjiv članak 7. stavak 1. kojim se zabranjuje retroaktivna primjena kaznenog zakonodavstva.
Od presuda u kojima je Sud razmatrao pravo na pošteno suđenje izdvojili smo predmet Ferreira Santos Pardal protiv Portugala, gdje je do povrede tog prava došlo zbog neusklađenosti u praksi Vrhovnog suda koja je uzrokovala pravnu nesigurnost.
Kao posebno značajne presude koje su tiču prava na suđenje u razumnom roku ističu se presuda Rutkowski i drugi protiv Poljske i presuda Gazso protiv Mađarske. Naime, Sud je utvrdio da u Poljskoj i Mađarskoj postoje sustavni problemi s prekomjernim trajanjem postupaka te je donio pilot-presude protiv obje države. U presudi protiv Poljske Sud je odlučio komunicirati Poljskoj 650 predmeta vezanih za pravo na suđenje u razumnom roku, kako bi Poljska u roku od 2 godine podnositeljima u tim predmetima dala prikladnu zadovoljštinu. S postupanjem u svim novim predmetima koji mu budu podneseni, Sud će zastati na godinu dana, dok Poljska ne poduzme odgovarajuće reforme sustava.
Slično, Sud je odlučio zastati na godinu dana s postupanjem u svim predmetima protiv Mađarske koji se tiču razumnog roka, dok Mađarska ne usvoji i provede prikladne mjere radi otklanjanja nedostataka na koje je Sud ukazao u svojoj presudi.
Različiti aspekti prava na privatni i obiteljski život razmatrani su u presudama M.N. i drugi protiv San Marina (tajnost dopisivanja) i Nazarenko protiv Rusije (pravo nebiološkog oca na susrete i druženja s djetetom).
Od odluka u kojima je Sud ocijenio da nisu ispunjeni procesni uvjeti za podnošenja zahtjeva Sudu ističemo odluku Nicklinson i Lamb protiv Ujedinjene Kraljevine kojom je zahtjev podnositelja proglašen očigledno neosnovanim, jer podnositelji nisu imali pravo zahtijevati da redovni sudovi ocijene sukladnost zakonodavnog rješenja o potpomognutom samoubojstvu s Konvencijom.
U odluci Velikog vijeća Gherghina protiv Rumunjske Sud je još jednom podsjetio na važnost iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, čime se domaćim vlastima daje mogućnost da razviju svoju praksu i učinkovito zaštite prava podnositelja na domaćoj razini.
Pregled prakse pogledajte ovdje.
Pisane vijesti
U tom se razdoblju Sud bavio se značajnim pitanjima s područja ljudskih prava i primjenom Konvencije na neke suvremene društvene okolnosti.
Za početak valja istaknuti presudu Oliari i drugi protiv Italije, u kojoj je Sud nedvosmisleno istaknuo da su države članice Vijeća Europe dužne osigurati istospolnim partnerima mogućnost zakonskog uređenja njihovog odnosa, jer u protivnom krše pravo na obiteljski život istospolnih partnera. Pritom je ostavio slobodu svakoj državi članici hoće li istospolnu zajednicu priznati kao brak ili kao registrirano ili civilno partnerstvo.
U razdoblju koje je obuhvaćeno ovim pregledom Sud se posvetio i razmatranju različitih postupanja koja su dovela do zlostavljanja, mučenja i nečovječnog postupanja. Tako je u predmetu Velikog vijeća Bouyid protiv Belgije Sud, razmatrajući minimalan prag ozbiljnosti koji mora biti dosegnut da bi neko postupanje moglo biti okvalificirano kao mučenje, nečovječno ili ponižavajuće, utvrdio da svaka neopravdana uporaba sile od strane policijskih službenika prema osobama koje su pod njihovim nadzornom predstavlja ponižavajuće postupanje, čak i kada sama fizička sila (primjerice, pljuska) nije bila tolikog intenziteta da bi ostavila trajne posljedice.
Uporaba sile od strane policije razmatrana je u kontekstu predmeta Mafalani protiv Hrvatske, posebno s aspekta učinkovite istrage o načinu nastanka ozljeda koje je uhićenik dobio tijekom uhićenja. U presudi je istaknuto da se takva istraga, kada postoje vidljive i dokumentirane ozljede, mora pokrenuti bez posebne inicijative samog uhićenika, te da mora biti učinkovita i neovisna.
Neučinkovitost kazneno-pravnih mehanizama u slučaju prijave za nasilje nad djetetom dovela je do utvrđenja povrede u još jednoj predmetu protiv Hrvatske, M. i M. Osim utvrđenja povrede procesnog aspekta članka 3. Konvencije, u toj je presudi utvrđena i povreda prava na obiteljski život podnositeljice jer domaća tijela nisu uzela u obzir njezino mišljenje o tome s kojim roditeljem želi živjeti.
Povreda zabrane mučenja, ponižavanja i nečovječnog postupanja utvrđena je i u predmetu V.M. i drugi protiv Belgije koja se tiče aktualne tematike tražitelja azila, gdje je Sud ocijenio kako su uvjeti u kojima su se zatekli tražitelji azila bili ponižavajući.
Sud se bavio i problematikom prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama. U presudi Kuttner protiv Austrije Sud je razmotrio onemogućavanje podnositelju da se ispita njegov zahtjev za ukidanje prisilnog smještaja s aspekta prava na slobodu i sigurnost. U predmetu Berland protiv Francuske Sud je utvrdio da sigurnosna mjera prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu ne predstavlja „kaznu“ u konvencijskom smislu, na koju je primjenjiv članak 7. stavak 1. kojim se zabranjuje retroaktivna primjena kaznenog zakonodavstva.
Od presuda u kojima je Sud razmatrao pravo na pošteno suđenje izdvojili smo predmet Ferreira Santos Pardal protiv Portugala, gdje je do povrede tog prava došlo zbog neusklađenosti u praksi Vrhovnog suda koja je uzrokovala pravnu nesigurnost.
Kao posebno značajne presude koje su tiču prava na suđenje u razumnom roku ističu se presuda Rutkowski i drugi protiv Poljske i presuda Gazso protiv Mađarske. Naime, Sud je utvrdio da u Poljskoj i Mađarskoj postoje sustavni problemi s prekomjernim trajanjem postupaka te je donio pilot-presude protiv obje države. U presudi protiv Poljske Sud je odlučio komunicirati Poljskoj 650 predmeta vezanih za pravo na suđenje u razumnom roku, kako bi Poljska u roku od 2 godine podnositeljima u tim predmetima dala prikladnu zadovoljštinu. S postupanjem u svim novim predmetima koji mu budu podneseni, Sud će zastati na godinu dana, dok Poljska ne poduzme odgovarajuće reforme sustava.
Slično, Sud je odlučio zastati na godinu dana s postupanjem u svim predmetima protiv Mađarske koji se tiču razumnog roka, dok Mađarska ne usvoji i provede prikladne mjere radi otklanjanja nedostataka na koje je Sud ukazao u svojoj presudi.
Različiti aspekti prava na privatni i obiteljski život razmatrani su u presudama M.N. i drugi protiv San Marina (tajnost dopisivanja) i Nazarenko protiv Rusije (pravo nebiološkog oca na susrete i druženja s djetetom).
Od odluka u kojima je Sud ocijenio da nisu ispunjeni procesni uvjeti za podnošenja zahtjeva Sudu ističemo odluku Nicklinson i Lamb protiv Ujedinjene Kraljevine kojom je zahtjev podnositelja proglašen očigledno neosnovanim, jer podnositelji nisu imali pravo zahtijevati da redovni sudovi ocijene sukladnost zakonodavnog rješenja o potpomognutom samoubojstvu s Konvencijom.
U odluci Velikog vijeća Gherghina protiv Rumunjske Sud je još jednom podsjetio na važnost iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, čime se domaćim vlastima daje mogućnost da razviju svoju praksu i učinkovito zaštite prava podnositelja na domaćoj razini.
Pregled prakse pogledajte ovdje.