- Objavljeno: 16.06.2025.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje svibanj - kolovoz 2024.
Predmet Pasquinelli i drugi protiv San Marina odabran je jer se odnosi na pitanje opravdanosti državnih mjera poduzetih tijekom pandemije Covid-19, konkretno mjera poduzetih protiv socijalnih i zdravstvenih radnika koji su odbili primiti cjepivo protiv Covid-19. ESLJP je istaknuo da je pandemija Covid-19 zahtijevala značajnu prilagodbu svih dionika u društvu te da su uspostava i održavanje zaštitnih mjera za cijelo stanovništvo predstavljali hitnu društvenu potrebu u relevantno vrijeme. Stoga nije utvrdio povredu prava podnositelja na poštovanje privatnog života (čl. 8.).
ESLJP se u predmetu Dániel Karsai protiv Mađarske bavio problematikom medicinski potpomognutog samoubojstva. Imajući na umu da države članice nemaju usuglašen stav o dostupnosti medicinski potpomognutog samoubojstva, te činjenice da njegova zabrana služi odvraćanju od radnji koje ugrožavaju život te zaštiti moralnih i etičkih načela, ESLJP je smatrao da mađarske vlasti nisu prekoračile široku slobodu procjene koju države uživaju po tom pitanju. Stoga apsolutna zabrana medicinski potpomognutog samoubojstva u ovom predmetu nije bila protivna pravu na poštovanje privatnog života (čl. 8.) niti je bila diskriminatorna (čl. 14.). Ipak, ESLJP je ostavio otvorenu mogućnost ovo pitanje preispitati u budućnosti u skladu s razvojem u europskim društvima i međunarodnim standardima medicinske struke.
Može li kaznena osuda zbog prosjačenja uzrokovati povredu prava na poštovanje privatnog života (čl. 8.)? Na to pitanje ESLJP je dao odgovor u predmetu Dian protiv Danske. Zaključio je da članak 8. Konvencije nije bio primjenjiv u tom predmetu jer podnositeljeva ekonomska i socijalna situacija nije bila takva da mu je prosjačenje bila jedina mogućnost za osiguranje vlastitog opstanka i zaštite dostojanstva.
U predmetu Domenjoud protiv Francuske ESLJP se bavio pitanjem ograničenja slobode kretanja za vrijeme proglašenja izvanrednog stanja (čl. 2. Protokola br. 4). Istaknuo je da vlasti u to vrijeme mogu donijeti hitne operativne odluke poput kućnog pritvora zbog bojazni od nereda tijekom održavanja međunarodnog summita. Međutim, povezanost između izvanrednog stanja i poduzetih mjera mora biti dovoljno snažna kako bi se spriječila zlouporaba ovlasti.
Presuda J. Paul Getty Trust i drugi protiv Italije važna je jer se odnosi na pravo država da štite svoju kulturnu baštinu. ESLJP je presudio da odluka o oduzimanju skulpture koja čini kulturnu baštinu Italije ne predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1) podnositelja zahtjeva. Istaknuo je da zaštita kulturnog dobra i umjetničkog nasljeđa jedne zemlje predstavlja legitiman cilj u smislu Konvencije te da postoji široki međunarodni konsenzus u pogledu zaštite kulturnih dobara od nezakonitog izvoza i u pogledu obveze njihovog vraćanja u zemlju podrijetla.
U predmetu Hrachya Harutyunyan protiv Armenije ESLJP se bavio pitanjem zaštite slobode izražavanja zviždača. Naglasio je da zviždači imaju važnu ulogu pri iznošenju informacija u javnopravnom interesu. Osuda podnositelja zbog klevete jer je po prestanku radnog odnosa u privatnoj korespondenciji prijavio nepravilnosti u radu bivšeg poslodavca predstavljala je povredu njegova prava na slobodu izražavanja (čl. 10.).
O pozitivnim obvezama države u okviru članka 8. Konvencije u pogledu zaštite zdravlja i sigurnosti učenika, ESLJP je govorio u predmetu Biba protiv Albanije. Utvrdio je da građanska tužba koja je podnositelju zahtjeva bila dostupna nije pružila odgovarajuću zaštitu njegovu sinu koji je zadobio ozbiljnu ozljedu oka tijekom boravka u školi. ESLJP je istaknuo da su pravni mehanizmi primijenjeni u ovom predmetu bili manjkavi, posebno s obzirom na iznimnu važnost zaštite prava djece.
Presuda Bersheda i Rybolovlev protiv Monaca odnosi se zaštitu povjerljivosti dopisivanja između odvjetnika i njegove stranke (čl. 8.). ESLJP je istaknuo da je obveza čuvanja poslovne tajne „temelj je odnosa povjerenja između odvjetnika i klijenta“, a svaki rizik od kršenja te obveze može imati posljedice za pravilno djelovanje pravosudnog sustava. Pretraga mobilnog telefona podnositeljice zahtjeva (odvjetnice) nije bila nužna u demokratskom društvu zbog nedostataka u provedbi istražnih radnji.
Pitanjem povrede prava na slobodu izražavanja (čl. 10.) zbog kaznene osude odvjetnika radi vrijeđanja suca, ESLJP se bavio u predmetu Lutgen protiv Luxemburga. Istaknuvši da odvjetnici uživaju određena prava i privilegije koji inter alia uključuju slobodu u pogledu argumenta koje iznose pred sudovima, ESLJP je utvrdio da kaznena osuda nije bila nužna u demokratskom društvu.
Presuda Savinovskikh i drugi protiv Rusije tiče se prava transrodnih osoba na poštovanje obiteljskog života (čl. 8.). ESLJP je utvrdio da su ruske vlasti odluku o ukidanju skrbništva donijele bez ikakvih dokaza da bi promjena rodnog identiteta skrbnika mogla na bilo koji način biti štetna za djecu i zanemarujući činjenicu da su djeca bila privržena skrbniku i njegovoj obitelji.
Konačno, problematika ograničenja prava biti kandidat na izborima za parlament bila je u središtu predmeta Kokëdhima protiv Albanije. ESLJP je odlučio da je odluka Ustavnog suda o razrješenju podnositelja zbog sukoba interesa bila predvidiva i nije bila proizvoljna zbog čega nije došlo do povrede članka 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava".