Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje siječanj - travanj 2024.

Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji obuhvaća razdoblje od siječnja do travnja 2024. sadržava devet presuda vijeća ESLJP-a i jednu odluku o nedopuštenosti. Ovim pregledom prakse obuhvaćena su pitanja odricanja od prava na branitelja, zabrane obrednog klanja životinja bez prethodnog omamljivanja, dugotrajnosti kaznenog postupka i ranjivosti djeteta žrtve pokušaja silovanja, kao i pitanje razmjernosti kaznene sankcije. Neke presude i odluka bavile su se aktualnim društveno-političkim pitanjima kao što su postupak „izvanrednog izručenja“ osumnjičenika za terorizam, pitanjem rasnog profiliranja i zakonitosti lišenja slobode, ukidanja prava na osobnog asistenta, zabrane nošenja vidljivih vjerskih simbola u obrazovnim ustanovama te upotrebe telekomunikacijskih podataka u kaznenom postupku. U istom razdoblju veliko vijeće ESLJP-a odlučivalo je o tri važna klimatska predmeta Duarte Agostinho i drugi protiv Portugala i 32 drugih, Verein KlimaSeniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske i Carême protiv Francuske, o kojima je Ured zastupnika pripremio analize. Analize će biti dostupne na mrežnim stranicama Ureda zastupnika.
 
Predmet M.G. protiv Litve odnosi se na pokušaj silovanja maloljetnika i pitanje dugotrajnosti istrage te adekvatnosti sankcije dosuđene počinitelju.  ESLJP je u ovom predmetu istaknuo da za tuženu državu nastaje obveza provođenja učinkovite i službene istrage kada podnositelj iznese dokazivu tvrdnju da je bio žrtva zlostavljanja u vlastitom domu od strane člana proširene obitelji. U pogledu sankcije, naglasio je da domaći sudovi moraju iznijeti odgovarajuće razloge kako bi opravdali zaključak da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom, što ovdje nije bio slučaj. Stoga je ESLJP je utvrdio povredu postupovnog aspekta čl. 3. Konvencije.
 
U predmetu al-Hawsawi protiv Litve, ESLJP je analizirao pitanje postupanja prema osumnjičenicima za počinjenje terorističkih djela nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. Podnositelj je u sklopu programa „posebnih izručenja“ bio pritvoren u tajnim pritvorskim objektima u raznim državama, uključujući Litvu, gdje je bio podvrgnut „pojačanim tehnikama ispitivanja“. Obzirom da su izručenja pritvorenika uvelike ovisila o suradnji, pomoći i aktivnom djelovanju drugih država koje su Sjedinjenim Američkim Državama (dalje: SAD) stavile na raspolaganje svoj zračni prostor, zračne luke i objekte za njihovo držanje, ESLJP je utvrdio povredu čl. 3., čl. 5., čl. 8. i čl. 6. Konvencije, čl. 2. i 3. u vezi s čl. 1. Protokola br. 6 uz Konvenciju i čl. 13. u vezi s čl. 3., 5. i 8. Konvencije.
 
ESLJP je u predmetu M.B. protiv Nizozemske naveo da imigracijski pritvor sukladno članku 5. stavku 1. točki (f) Konvencije ne smije biti određen proizvoljno jer mora biti usko povezan sa svrhom sprječavanja neovlaštenog ulaska stranaca u zemlju. U predmetu podnositelja  je naveo da razumije zabrinutost nadležnih tijela za nacionalnu sigurnost ili javni red zbog puštanja podnositelja iz istražnog zatvora nakon osuđujuće presude za kaznena djela povezana s terorizmom, no isto nije opravdalo smještaj podnositelja u „preventivan imigracijski pritvor“ niti je oslobodilo državu njezinih obveza iz Konvencije.
 
Presuda Bogdan protiv Ukrajine odnosila se na kaznenopravni aspekt članka 6. Konvencije i pitanje valjanosti odricanja od prava na branitelja. Podnositelj zahtjeva je osporavao svoje odricanje od prava na branitelja inter alia jer je prilikom davanja izjave i potpisivanja zapisnika patio od apstinencijskog sindroma. Obzirom da nije postojao „uvjerljiv razlog“ za ograničenje prava na branitelja, te da nisu uklonjeni postupovni nedostaci koji su se pojavili u predraspravnoj fazi postupka, ESLJP je utvrdio da je poštenost postupka bila nepopravljivo narušena.
 
U predmetu Sacharuk protiv Litve ESLJP se bavio načelom nema kazne bez zakona (zajamčenim čl. 7. Konvencije) i kaznenom osudom podnositelja zbog glasanja u ime drugog člana parlamenta. Konkretno, ESLJP je ispitao jesu li eventualne nejasnoće u zakonodavstvu ili praksa domaćih sudova bile takve da su onemogućile podnositelju, bivšem parlamentarnom zastupniku, da uskladi svoje ponašanje sa zakonom zbog čega bi njegova kaznena osuda, kao prve osobe koja je osuđena u Litvi zbog glasanja u ime drugog člana parlamenta, bila protivna čl. 7. Konvencije. Ne pronašavši nikakvo očito nepoštovanje ili proizvoljnost u primjeni zakona u predmetu podnositelja, ESLJP je utvrdio da nije došlo do povrede čl. 7. Konvencije. Međutim, utvrdio je povredu čl. 6. st. 1. Konvencije jer sastav vijeća Vrhovnog suda koji je osudio podnositelja nije bio objektivno nepristran.
 
Pitanje opravdanosti ukidanja prava na osobnog asistenta osobi s utvrđenim teškim invaliditetom pojavilo se u predmetu Diaconeasa protiv Rumunjske. Navodeći da podrška koju daju članovi obitelji ne može zamijeniti profesionalnu pomoć osobnog asistenta, kao i da je u predmetu podnositeljice bilo riječ o potrebi pružanja odgovarajuće razine skrbi i dostojanstva, ESLJP je utvrdio povredu čl. 8. Konvencije.  
 
Presuda Škoberne protiv Slovenije odnosila se na prikupljanje i pohranu telekomunikacijskih podataka i njihovo korištenje u kaznenom postupku. ESLJP je utvrdio povredu prava na poštovanje privatnog života jer je slovensko zakonsko uređenje predviđalo opće, neselektivno i sustavno čuvanje i prikupljanje telekomunikacijskih podataka. ESLJP je smatrao da je takvo zakonsko uređenje protivno načelu vladavine prava i da nije razmjerno. ESLJP je u ovom predmetu utvrdio i povredu čl. 6. Konvencije zbog povrede prava obrane podnositelja.
 
U predmetu Executief van de Moslims van België i drugi protiv Belgije ESLJP je prvi put odlučivao može li se zaštita životinja podvesti pod neki od legitimnih ciljeva predviđenih čl. 9. st. 2. Konvencije. Podnositelji su prigovorili da je zabrana obrednog klanja bez prethodnog omamljivanja povrijedila njihovo pravo na slobodu vjeroispovijedi, no ESLJP je utvrdio da predmetnom zabranom nije prekoračeno polje slobodne procjene tužene države te da nije došlo do povrede prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, navodeći da se zaštita dobrobiti životinja može povezati s legitimnim ciljem zaštite javnog morala.
 
ESLJP se u predmetu Mykias i drugi protiv Belgije bavio pitanjem zabrane nošenja vidljivih vjerskih simbola u školama. Navodeći da su podnositeljice slobodno odabrale obrazovanje u sklopu obrazovnog sustava flamanske zajednice, kao i da su morale znati da su nadležna upravna tijela bila dužna poštovati ustavni zahtjev neutralnosti u tim školama, ESLJP je utvrdio da je sporna zabrana bila razmjerna ciljevima koje je htjela postići te je stoga bila nužna u demokratskom društvu. ESLJP je odbacio prigovor podnositeljica temeljem čl. 9. Konvencije kao očito neosnovan.

Problematika rasnog profiliranja bila je u središtu predmeta Wa Baile protiv Švicarske. ESLJP je smatrao da švicarski kazneni sudovi nisu detaljnije razmotrili podnositeljeve tvrdnje o rasnom profiliranju, te da su nadležna tijela morala istražiti jesu li provjera identiteta i pretraga podnositelja bile rasistički motivirane. ESLJP je utvrdio povredu čl. 13. te čl. 14. u vezi s čl. 8. Konvencije.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava".

Pisane vijesti