- Objavljeno: 19.06.2023.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje siječanj - travanj 2022.
U predmetu Khasanov i Rakhmanov protiv Rusije veliko vijeće ESLJP je konsolidiralo kriterije za ocjenu rizika od zlostavljanja u kontekstu izručenja. Naime, podnositelji su tvrdili da bi zbog činjenice da su kao pripadnici uzbečke manjine bili izloženi stvarnom riziku od zlostavljanja u slučaju izručenja u Kirgistan radi vođenja kaznenog postupka, a zbog međuetničkih sukoba koji su se u Kirgistanu dogodili 2010. godine. No, po ex nunc provedenoj ocjeni rizika od zlostavljanja, ESLJP je zaključio da izručenje podnositelja u Kirgistan ne bi bilo protivno članku 3. Konvencije čime je potvrdio i odluke ruskih vlasti u tom smislu.
U predmetu Grzęda protiv Poljske ESLJP je prvi puta morao odgovoriti na pitanje je li građanski aspekt članka 6. stavka 1. Konvencije primjenjiv na spor koji proizlazi iz prijevremenog prestanka mandata člana Nacionalnog sudbenog vijeća, dok on i dalje ostaje aktivni sudac. Naime, u okviru provođenja pravosudne reforme, podnositelju zahtjeva je prijevremeno prestao mandat člana Nacionalnog sudbenog vijeća bez mogućnosti da predmetnu odluku ospori u postupku.
Treća presuda velikog vijeća, NIT S.R.L. protiv Moldavije, odnosi se na oduzimanje dozvole za emitiranje televizijskog programa zbog nedostatka pluralizma u sadržaju programa, odnosno propusta da se u programu na uravnotežen način predstave različiti politički stavovi, bez favoriziranja određene stranke ili političkog pokreta. Ova presuda je važna jer je ESLJP po prvi puta razvio standarde primjenjive u kontekstu unutarnjeg medijskog pluralizma, uz već postojeće standarde u pogledu vanjskog medijskog pluralizma. Veliko vijeće je istaknulo da ostvarivanje slobode izražavanja prema članku 10. Konvencije sa sobom nosi dužnosti i odgovornosti, te da podnositelj, emitirajući politički pristrane, jednostrane, iskrivljene i uvredljive vijesti, nije pridonio političkom pluralizmu. Oduzimanjem dozvole za emitiranje nadležna tijela su djelovala u okviru svoje slobode procjene te su uspostavila pravednu ravnotežu između potrebe zaštite pluralizma i prava drugih s jedne strane i potrebe da se zaštiti pravo podnositelja zahtjeva na slobodu izražavanja s druge strane.
Odabrali smo jednu presudu koja se bavi pitanjem obiteljskog i statusnog prava te nemogućnošću ishođenja formalnog priznanja odnosa između djeteta i više partnerice njegove biološke majke C.E. i drugi protiv Francuske. U tom je predmetu ESLJP istaknuo da zakonsko priznavanje srodstva između djece i osoba s kojima nemaju nikakvu biološku vezu otvara pitanja o kojima trenutno ne postoji europski konsenzus, odnosno ne postoji ujednačena praksa među državama članicama Vijeća Europe. Stoga nemogućnost posvojenja djeteta u takvom primjeru, a uzimajući u obzir široku slobodu procjene koju uživaju države članice u tom pitanju, ne predstavlja povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života podnositelja. U predmetu OOO Memo protiv Rusije ESLJP je utvrdio da tužba za klevetu koju je podnijelo tijelo izvršne vlasti protiv online medija, te njegova naknadna osuda u parničnom postupku, nije bila u skladu s legitimnim ciljem zaštite ugleda drugih. Naime, iako opseg odredbe „zaštita drugih“ iz stavka 2. članka 10. Konvencije nije ograničen samo na fizičke osobe, navedena odredba ipak se ne primjenjuje na tijelo koje ima izvršne ovlasti. Posljedično, ESLJP je utvrdio da je došlo do povrede slobode izražavanja podnositelja. Presuda je značajna i zato što se u njoj ESLJP po prvi put referira na pojam SLAPP.
Izdvojili smo i pet presuda koje se bave aktualnim društveno-političkim pitanjima kao i pitanjima koja su pravno i činjenično slična onima koja se pojavljuju u predmetima protiv Hrvatske.
Tako je u predmetu Laniauskas protiv Litve ESLJP ocjenjivao predstavlja li zatvorski smještaj gotovo slijepog osuđenika postupanje suprotno jamstvima iz članka 3. Konvencije. Presudivši da izdržavanje zatvorske kazne počinitelja ne predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, ESLJP je još jednom ponovio da se članak 3. Konvencije ne može tumačiti kao opća i apsolutna obveza da zatvorenici budu otpušteni s izdržavanja zatvorske kazne zbog zdravstvenih razloga.
Pitanjem proporcionalnosti miješanja u mirno uživanje vlasništva ESLJP se bavio u predmetu Shorazova protiv Malte u kojem je razmatrao zahtjev podnesen zbog zamrzavanja cjelokupne imovine podnositeljice na Malti, na rok od skoro 8 godina. Zamrzavanje imovine provedeno je temeljem zahtjeva za pružanjem međunarodne pravne pomoći od strane kazahstanskih vlasti. ESLJP je utvrdio da su malteške vlasti, postupajući po zahtjevu za pružanjem pravne pomoći, počinile niz propusta a da pritom podnositeljici nisi osigurale osnovna postupovna jamstva da zaštiti svoje pravo na mirno uživanje vlasništva, zbog čega je ESLJP utvrdio povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Povredu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju ESLJP je utvrdio i u predmetu Pálka i drugi protiv Češke u kojem se bavio problematikom izvlaštenja. Naime, rigidnim pristupom pri određivanju naknade za izvlaštenje bez provođenja sveobuhvatne procjene posljedica takvog postupanja, češke vlasti narušile su ravnotežu između javnog interesa i prava podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva.
U predmetu Stavila protiv Rumunjske ESLJP je utvrdio da je ponovno pokretanje kaznenog postupka protiv podnositelj zahtjeva bilo neopravdano. Naime, odluka višeg državnog odvjetništva o ponovnom otvaranju postupka zaključenog pravomoćnom osuđujućom odlukom koja je bila rezultat puke ponovne procjene činjenica u svjetlu mjerodavnog prava, u nedostatku novonastalih ili novootkrivenih činjenica ili dokaza ili postojanja temeljnog postupovnog nedostatka u vezi s tim postupkom, nije bila obuhvaćena iznimnim okolnostima iz članka 4. stavka 2. Protokola br. 7. uz Konvenciju koje opravdavaju moguće ponovno otvaranje postupka.
Konačno, u predmetu Karuyev protiv Rusije ESLJP se bavio prigovorom podnositelja koji je prekršajno osuđen na kaznu zatvora zbog pljuvanja na fotografiju predsjednika u sklopu javnog performansa. ESLJP je ocijenio da je u okolnostima konkretnog predmeta postupanje podnositelja predstavljalo način izražavanja političkog mišljenja. Naglasio je te da se sloboda izražavanja ne odnosi samo na informacije i ideje koje su prihvatljive i indiferentne, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, a u skladu s načelima pluralizma, tolerancije i slobodoumlja. Slijedom navedenog, ESLJP je utvrdio da je podnositelju prekršajnom osudom povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.
Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava".