- Objavljeno: 11.01.2018.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od travnja do lipnja 2017. godine
Ured zastupnika pripremio je novi Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od travnja do lipnja 2017. godine, u kojem je izdvojio značajne presuda Europskog suda u tom razdoblju i pripremio njihove sažetke.
Iz presuda i odluka koje je u drugom tromjesečju 2017. godine donio Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) izdvojili smo veći broj presuda koje se tiču prava na slobodu izražavanja, kroz njegove različite aspekte.
Tako je u presudi Velikog vijeća Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine Sud odlučivao o dužnosti nevladinih organizacija da provjere vjerodostojnost informacija koje iznose.
U presudi Velikog vijeća Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske Sud je kroz pravo na slobodu izražavanja razmatrao opravdanost javne objave poreznih podataka.
U predmetu Sarigul protiv Turske Sud je razmatrao je li zapljena podnositeljevog rukopisa romana bila zakonita. U drugom predmetu protiv Turske, Ali Cetin protiv Turske, Sud je ocjenjivao je li podnositelju povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja time što je osuđen za uvredu prema državnom službeniku.
U predmetu Milisavljević protiv Srbije trebalo je utvrditi je li uspostavljena ravnoteža između prava na slobodu izražavanja podnositeljice zahtjeva i prava na privatni život osobe o kojoj je podnositeljica napisala članak.
Osim slobode izražavanja, Sud se u ovom razdoblju ponovno bavio problematikom obiteljskog nasilja, te je u predmetu Balsan protiv Rumunjske potvrdio svoju praksu da obiteljsko nasilje predstavlja oblik diskriminacije žena prema spolu.
U ovom razdoblju Sud je donio i presudu u predmetu Tagayeva i drugi protiv Rusije u kojem je utvrđivao odgovornost ruskih vlasti za propuste prilikom terorističkog napada u Beslanu iz 2004. godine.
U presudi Guzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske, Sud je istaknuo dužnost država potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) da surađuju radi otkrivanja i kažnjavanja počinitelja teških kaznenih djela.
Od presuda koje se odnose na pravo na pošteno suđenje izdvojena je presuda Velikog vijeća u predmetu Simeonovi protiv Bugarske koja se odnosi na pravo uhićenika na branitelja, kao poseban segment prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku. U presudi Paluda protiv Slovačke riječ je o pravu na pristup sudu radi osporavanju odluke o suspenziji od obavljanja sudačke dužnosti.
Osim pravima sudaca, Sud se bavio i pravima odvjetnika pa je tako u presudama Jankauskas protiv Litve (br. 2) i Lekavičienė protiv Litve razmatrao je li došlo po povrede prava na privatni život podnositelja zbog odbijanja upisa u odvjetničku komoru.
U presudi Aycaguer protiv Francuske Sud je utvrđivao je li obveza podnositelja na davanje DNA uzorka radi njegovog uključivanja u nacionalnu bazu DNA uzoraka u kojoj se pohranjuju DNA podaci osuđenih osoba bila proporcionalna cilju koji se tom mjerom nastojao ostvariti.
U presudi Bogomolova protiv Rusije Sud je naglasio važnost slike za čast i ugled, a time i privatni život neke osobe.
U presudi Johannesson i drugi protiv Islanda Sud je utvrdio povredu načela ne bis in idem, jer kazneni i prekršajni postupak nisu bili dovoljno usko povezani u naravi i vremenu.
Izdvojena je i odluka o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Hodžić protiv Slovenije koja se odnosi na staru deviznu štednju u Ljubljanskoj banci.
Pregled prakse pogledajte ovdje.
Pisane vijesti
Iz presuda i odluka koje je u drugom tromjesečju 2017. godine donio Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) izdvojili smo veći broj presuda koje se tiču prava na slobodu izražavanja, kroz njegove različite aspekte.
Tako je u presudi Velikog vijeća Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine Sud odlučivao o dužnosti nevladinih organizacija da provjere vjerodostojnost informacija koje iznose.
U presudi Velikog vijeća Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske Sud je kroz pravo na slobodu izražavanja razmatrao opravdanost javne objave poreznih podataka.
U predmetu Sarigul protiv Turske Sud je razmatrao je li zapljena podnositeljevog rukopisa romana bila zakonita. U drugom predmetu protiv Turske, Ali Cetin protiv Turske, Sud je ocjenjivao je li podnositelju povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja time što je osuđen za uvredu prema državnom službeniku.
U predmetu Milisavljević protiv Srbije trebalo je utvrditi je li uspostavljena ravnoteža između prava na slobodu izražavanja podnositeljice zahtjeva i prava na privatni život osobe o kojoj je podnositeljica napisala članak.
Osim slobode izražavanja, Sud se u ovom razdoblju ponovno bavio problematikom obiteljskog nasilja, te je u predmetu Balsan protiv Rumunjske potvrdio svoju praksu da obiteljsko nasilje predstavlja oblik diskriminacije žena prema spolu.
U ovom razdoblju Sud je donio i presudu u predmetu Tagayeva i drugi protiv Rusije u kojem je utvrđivao odgovornost ruskih vlasti za propuste prilikom terorističkog napada u Beslanu iz 2004. godine.
U presudi Guzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske, Sud je istaknuo dužnost država potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) da surađuju radi otkrivanja i kažnjavanja počinitelja teških kaznenih djela.
Od presuda koje se odnose na pravo na pošteno suđenje izdvojena je presuda Velikog vijeća u predmetu Simeonovi protiv Bugarske koja se odnosi na pravo uhićenika na branitelja, kao poseban segment prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku. U presudi Paluda protiv Slovačke riječ je o pravu na pristup sudu radi osporavanju odluke o suspenziji od obavljanja sudačke dužnosti.
Osim pravima sudaca, Sud se bavio i pravima odvjetnika pa je tako u presudama Jankauskas protiv Litve (br. 2) i Lekavičienė protiv Litve razmatrao je li došlo po povrede prava na privatni život podnositelja zbog odbijanja upisa u odvjetničku komoru.
U presudi Aycaguer protiv Francuske Sud je utvrđivao je li obveza podnositelja na davanje DNA uzorka radi njegovog uključivanja u nacionalnu bazu DNA uzoraka u kojoj se pohranjuju DNA podaci osuđenih osoba bila proporcionalna cilju koji se tom mjerom nastojao ostvariti.
U presudi Bogomolova protiv Rusije Sud je naglasio važnost slike za čast i ugled, a time i privatni život neke osobe.
U presudi Johannesson i drugi protiv Islanda Sud je utvrdio povredu načela ne bis in idem, jer kazneni i prekršajni postupak nisu bili dovoljno usko povezani u naravi i vremenu.
Izdvojena je i odluka o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Hodžić protiv Slovenije koja se odnosi na staru deviznu štednju u Ljubljanskoj banci.
Pregled prakse pogledajte ovdje.