- Objavljeno: 14.11.2014.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (srpanj – rujan 2014.)
Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava pripremio je pregled najvažnijih presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava u trećem tromjesečju 2014. godine.
Navedeno razdoblje u radu Suda obilježilo je donošenje velikog broja presuda Velikog vijeća Suda. Veliko vijeće u načelu odlučuje iznimno, kada je riječ o slučaju koji postavlja neko važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola ili neki ozbiljan problem općeg značenja. Veliko vijeće postaje nadležno za predmet ako nakon presude vijeća stranka podnese zahtjev da se slučaj podnese Velikom vijeću na razmatranje, a odbor od pet sudaca prihvati taj zahtjev, ili kada pojedino vijeće Suda samo odluči ustupiti nadležnost Velikom vijeću.
Veliko vijeće je u prethodnom tromjesečju donijelo presude koje se odnose na različita pravna pitanja i različita ljudska prava. Za Republiku Hrvatsku i njezine građane najznačajnija je svakako presuda Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i dr., u kojima je Veliko vijeće utvrdilo da su Slovenija i Srbija odgovorne za povredu prava vlasništva zbog neisplate „stare“ devizne štednje štedišama Ljubljanske, odnosno Investbanke, te odredilo rok u kojem te dvije države moraju poduzeti mjere za isplatu štednih uloga bivšim štedišama. Kada je riječ o pravu vlasništva, presudom Statileo protiv Hrvatske Sud je utvrdio da je vlasnicima stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjeran teret, čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva. Od ostalih presuda koje se odnose na pravo na mirno uživanje vlasništva Sud je u odluci Markovics, Beres i Augusztin protiv Mađarske utvrdio da smanjenje mirovina podnositelja uslijed mirovinske reforme ne predstavlja povredu tog prava, dok je u predmetu Milhau protiv Francuske određivanje sredstva naplate duga dovelo do povrede prava vlasništva.
Veliko vijeće donijelo je i presudu Mocanu i dr. protiv Rumunjske u kojoj je utvrdilo neučinkovitost istrage za događaje s početka 90-ih godina. Učinkovitost istrage za ratne zločine razmatralo je i vijeće tog Suda u odluci o nedopuštenosti Šeremet protiv Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
Presuda Velikog vijeća Centar za pravna istraživanja u ime Valentina Campeanu protiv Rumunjske donosi novo razmišljanje Suda o aktivnoj legitimaciji nevladinih organizacija za podnošenje zahtjeva u ime osoba koje nisu sposobne same zaštititi svoja prava. Veliko vijeće donijelo je ključne presude o aktualnim pravnim pitanjima u suvremenom društvu – S.A.S. protiv Francuske, u kojoj je Sud zaključio da zabrana nošenja odjeće koja prekriva lice u Francuskoj ne predstavlja povredu prava na slobodu vjeroispovijesti, te Hämäläinen protiv Finske, u kojoj je utvrdio da uvjeti pod kojima je podnositeljici mogao biti odobren upis promjene spola u službene evidencije nisu nerazumni.
Presudom Velikog vijeća Svinarenko i Slyadnev protiv Rusije Sud je potvrdio svoju praksu u pogledu nepostojanja nikakvog opravdanja za mučenje i nečovječno postupanje. Odgovornost države za mučenje i nečovječno postupanje na njezinom teritoriju posebno se razmatrala u presudi Al Nashiri i Husayn protiv Poljske u kojoj je Sud utvrdio odgovornost Poljske za mučenja i zlostavljanja koja je vršila CIA na poljskom teritoriju. Ujedno, u navedenoj presudi Sud je ocijenio da je država Sudu dužna omogućiti uvid u sva dokazna sredstva koja Sud zatraži, uključujući dokumente s oznakom tajnosti.
Od presuda koje se odnose na slobodu izražavanja izdvojene su presude koje se odnose na novinarske slobode – presuda Axel Springer AG (br. 2) protiv Njemačke odnosi se na zabranu članka koji sadrži izjave o bivšem njemačkom kancelaru, a presuda A.B. protiv Švicarske odnosi se na kažnjavanje novinara novčanom kaznom zbog objave podataka iz istrage.
Pitanje korištenja općepoznatih kolokvijalnih termina u zakonskim tekstovima Sud je razmotrio u presudi Ashlarba protiv Gruzije, dok je u presudi Zornić protiv Bosne i Hercegovine kritizirao ustavni poredak te države.
Sud je donio presudu i u međudržavnom sporu između Gruzije i Rusije (Gruzija protiv Rusije), u kojoj je utvrdio da je došlo do kolektivnog protjerivanja gruzijskih državljana s ruskog teritorija.
Konačno, presudom Velikog vijeća Gross protiv Švicarske Sud je naglasio da su podnositelji zahtjeva dužni surađivati sa Sudom i obavještavati ga o svim bitnim informacijama koje su vezane za zahtjev, a svako namjerno prešućivanje bitnih podataka evidentno predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva.
Pregled prakse preuzmite ovdje.
Navedeno razdoblje u radu Suda obilježilo je donošenje velikog broja presuda Velikog vijeća Suda. Veliko vijeće u načelu odlučuje iznimno, kada je riječ o slučaju koji postavlja neko važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola ili neki ozbiljan problem općeg značenja. Veliko vijeće postaje nadležno za predmet ako nakon presude vijeća stranka podnese zahtjev da se slučaj podnese Velikom vijeću na razmatranje, a odbor od pet sudaca prihvati taj zahtjev, ili kada pojedino vijeće Suda samo odluči ustupiti nadležnost Velikom vijeću.
Veliko vijeće je u prethodnom tromjesečju donijelo presude koje se odnose na različita pravna pitanja i različita ljudska prava. Za Republiku Hrvatsku i njezine građane najznačajnija je svakako presuda Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i dr., u kojima je Veliko vijeće utvrdilo da su Slovenija i Srbija odgovorne za povredu prava vlasništva zbog neisplate „stare“ devizne štednje štedišama Ljubljanske, odnosno Investbanke, te odredilo rok u kojem te dvije države moraju poduzeti mjere za isplatu štednih uloga bivšim štedišama. Kada je riječ o pravu vlasništva, presudom Statileo protiv Hrvatske Sud je utvrdio da je vlasnicima stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjeran teret, čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva. Od ostalih presuda koje se odnose na pravo na mirno uživanje vlasništva Sud je u odluci Markovics, Beres i Augusztin protiv Mađarske utvrdio da smanjenje mirovina podnositelja uslijed mirovinske reforme ne predstavlja povredu tog prava, dok je u predmetu Milhau protiv Francuske određivanje sredstva naplate duga dovelo do povrede prava vlasništva.
Veliko vijeće donijelo je i presudu Mocanu i dr. protiv Rumunjske u kojoj je utvrdilo neučinkovitost istrage za događaje s početka 90-ih godina. Učinkovitost istrage za ratne zločine razmatralo je i vijeće tog Suda u odluci o nedopuštenosti Šeremet protiv Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
Presuda Velikog vijeća Centar za pravna istraživanja u ime Valentina Campeanu protiv Rumunjske donosi novo razmišljanje Suda o aktivnoj legitimaciji nevladinih organizacija za podnošenje zahtjeva u ime osoba koje nisu sposobne same zaštititi svoja prava. Veliko vijeće donijelo je ključne presude o aktualnim pravnim pitanjima u suvremenom društvu – S.A.S. protiv Francuske, u kojoj je Sud zaključio da zabrana nošenja odjeće koja prekriva lice u Francuskoj ne predstavlja povredu prava na slobodu vjeroispovijesti, te Hämäläinen protiv Finske, u kojoj je utvrdio da uvjeti pod kojima je podnositeljici mogao biti odobren upis promjene spola u službene evidencije nisu nerazumni.
Presudom Velikog vijeća Svinarenko i Slyadnev protiv Rusije Sud je potvrdio svoju praksu u pogledu nepostojanja nikakvog opravdanja za mučenje i nečovječno postupanje. Odgovornost države za mučenje i nečovječno postupanje na njezinom teritoriju posebno se razmatrala u presudi Al Nashiri i Husayn protiv Poljske u kojoj je Sud utvrdio odgovornost Poljske za mučenja i zlostavljanja koja je vršila CIA na poljskom teritoriju. Ujedno, u navedenoj presudi Sud je ocijenio da je država Sudu dužna omogućiti uvid u sva dokazna sredstva koja Sud zatraži, uključujući dokumente s oznakom tajnosti.
Od presuda koje se odnose na slobodu izražavanja izdvojene su presude koje se odnose na novinarske slobode – presuda Axel Springer AG (br. 2) protiv Njemačke odnosi se na zabranu članka koji sadrži izjave o bivšem njemačkom kancelaru, a presuda A.B. protiv Švicarske odnosi se na kažnjavanje novinara novčanom kaznom zbog objave podataka iz istrage.
Pitanje korištenja općepoznatih kolokvijalnih termina u zakonskim tekstovima Sud je razmotrio u presudi Ashlarba protiv Gruzije, dok je u presudi Zornić protiv Bosne i Hercegovine kritizirao ustavni poredak te države.
Sud je donio presudu i u međudržavnom sporu između Gruzije i Rusije (Gruzija protiv Rusije), u kojoj je utvrdio da je došlo do kolektivnog protjerivanja gruzijskih državljana s ruskog teritorija.
Konačno, presudom Velikog vijeća Gross protiv Švicarske Sud je naglasio da su podnositelji zahtjeva dužni surađivati sa Sudom i obavještavati ga o svim bitnim informacijama koje su vezane za zahtjev, a svako namjerno prešućivanje bitnih podataka evidentno predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva.
Pregled prakse preuzmite ovdje.