- Objavljeno: 13.03.2015.
Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (listopad-prosinac 2014.)
Iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava u posljednjem tromjesečju 2014. godine izabrane su presude i odluke koje Ured zastupnika smatra interesantnima zbog postojanja sličnih pravnih problema koji se javljaju u hrvatskim predmetima pred Sudom (primjerice, pitanje učinkovitog pravnog sredstva za prekomjerno trajanje istrage), kao i u kontekstu širih društvenih rasprava (primjerice, do koje mjere sežu prava rodilja u pogledu određivanja načina na koji će se odvijati porod).
Izabrano je čak šest presuda u kojima je Sud razmatrao različite vidove prava na pošteno suđenje. U presudi Furcht protiv Njemačke utvrđena je povreda prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku zbog korištenja nezakonitih dokaznih sredstava. Do povrede prava na pošteno suđenje u parničnom postupku došlo je u predmetu Hansen protiv Norveške, jer žalbeni sud nije dovoljno obrazložio odluku o odbacivanju žalbe. Ovom je presudom Sud podigao kriterije u odnosu na kvalitetu obrazloženja drugostupanjskih odluka.
Poštivanje presumpcije nevinosti, kao poseban aspekt prava na pošteno suđenje, razmatrano je u predmetu Peltereau-Villeneuve protiv Švicarske, u kojem je Sud razmatrao je li do povrede došlo uslijed načina na koji je formulirano obrazloženje odluke o obustavi kaznenog postupka zbog zastare. U predmetu Melo Tadeu protiv Portugala presumpcija nevinosti bila je dovedena u pitanje time što nadležna porezna tijela prilikom odlučivanja nisu uzela u obzir oslobađajuću presudu iz kaznenog postupka.
Čak tri presude odnose se na prava okrivljenika u kaznenom postupku: pravo na tumača (Baytar protiv Turske), pravo na pomoć odvjetnika po vlastitom izboru (Ibrahim i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva) i pravo na ispitivanje svjedoka na glavnoj raspravi u kaznenom postupku (Horncastle i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva).
U predmetu Göthlin protiv Švedske Sud je razmatrao razmjernost miješanja u pravo na slobodu podnositelja kojem je u ovršnom postupku izrečena mjera oduzimanja slobode zbog nepostupanja prema odlukama tijela nadležnog ovršnog tijela.
U Pregled su uključene čak tri presude u kojima je Sud odlučivao o pravima majki za vrijeme i nakon poroda. Sud je tako ocijenio da nije došlo do povrede prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života podnositeljice u predmetu Dubská i Krejzová protiv Češke koja je, suprotno mjerodavnom nacionalnom zakonodavstvu, željela roditi kod kuće uz prisustvo primalje. Međutim, određivanje privremene mjere za povratak novorođenčeta u bolnicu, bez odgovarajućeg obrazloženja rezultiralo je povredom prava na zaštitu obiteljskog života u predmetu Hanzelkovi protiv Češke. U predmetu Konovalova protiv Rusije, Sud je ocijenio da je prisustvovanje studenata porodu podnositeljice, bez da je ista o tome prikladno obaviještena, i bez mogućnosti da to odbije povrijedilo njezino pravo na privatni život.
U predmetu Braun protiv Poljske problematizirano je postojanje dvostrukih standarda kad je riječ o dokazivanju istinitosti tvrdnji u postupku za klevetu, ovisno o tome je li riječ o novinarima ili običnim građanima.
Sud je donio i dvije presude koje se tiču prava na slobodu udruživanja – Matelly protiv Francuske, u kojoj se razmatrala opća zabrana bilo kakvog udruživanja pripadnika oružanih snaga i policije, te presudu Hrvatski liječnički sindikat protiv Hrvatske, u kojoj je Sud ocjenjivao je li podnositelju povrijeđeno pravo na štrajk, kao sastavni dio prava na slobodu udruživanja.
Nepostojanje učinkovitog pravnog sredstva za duljinu trajanja istražnog postupka utvrđeno je u presudi Panju protiv Belgije.
U predmetu Boyraz protiv Turske Sud je utvrdio diskriminaciju podnositeljice, potvrdivši da države imaju izuzetno usku slobodu procjene za različit tretman žena i muškaraca.
U predmetu Battista protiv Italije, Sud je utvrdio povredu slobode kretanja zbog neograničenog trajanja mjere oduzimanja putnih isprava podnositelju.
Od odluka o nedopuštenosti zahtjeva izabrana je odluka u predmetu Kruškić protiv Hrvatske, u kojoj je Sud razmatrao pravo djeda i bake da podnose zahtjev u ime svojih unuka.
Pregled prakse preuzmite ovdje
Izabrano je čak šest presuda u kojima je Sud razmatrao različite vidove prava na pošteno suđenje. U presudi Furcht protiv Njemačke utvrđena je povreda prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku zbog korištenja nezakonitih dokaznih sredstava. Do povrede prava na pošteno suđenje u parničnom postupku došlo je u predmetu Hansen protiv Norveške, jer žalbeni sud nije dovoljno obrazložio odluku o odbacivanju žalbe. Ovom je presudom Sud podigao kriterije u odnosu na kvalitetu obrazloženja drugostupanjskih odluka.
Poštivanje presumpcije nevinosti, kao poseban aspekt prava na pošteno suđenje, razmatrano je u predmetu Peltereau-Villeneuve protiv Švicarske, u kojem je Sud razmatrao je li do povrede došlo uslijed načina na koji je formulirano obrazloženje odluke o obustavi kaznenog postupka zbog zastare. U predmetu Melo Tadeu protiv Portugala presumpcija nevinosti bila je dovedena u pitanje time što nadležna porezna tijela prilikom odlučivanja nisu uzela u obzir oslobađajuću presudu iz kaznenog postupka.
Čak tri presude odnose se na prava okrivljenika u kaznenom postupku: pravo na tumača (Baytar protiv Turske), pravo na pomoć odvjetnika po vlastitom izboru (Ibrahim i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva) i pravo na ispitivanje svjedoka na glavnoj raspravi u kaznenom postupku (Horncastle i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva).
U predmetu Göthlin protiv Švedske Sud je razmatrao razmjernost miješanja u pravo na slobodu podnositelja kojem je u ovršnom postupku izrečena mjera oduzimanja slobode zbog nepostupanja prema odlukama tijela nadležnog ovršnog tijela.
U Pregled su uključene čak tri presude u kojima je Sud odlučivao o pravima majki za vrijeme i nakon poroda. Sud je tako ocijenio da nije došlo do povrede prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života podnositeljice u predmetu Dubská i Krejzová protiv Češke koja je, suprotno mjerodavnom nacionalnom zakonodavstvu, željela roditi kod kuće uz prisustvo primalje. Međutim, određivanje privremene mjere za povratak novorođenčeta u bolnicu, bez odgovarajućeg obrazloženja rezultiralo je povredom prava na zaštitu obiteljskog života u predmetu Hanzelkovi protiv Češke. U predmetu Konovalova protiv Rusije, Sud je ocijenio da je prisustvovanje studenata porodu podnositeljice, bez da je ista o tome prikladno obaviještena, i bez mogućnosti da to odbije povrijedilo njezino pravo na privatni život.
U predmetu Braun protiv Poljske problematizirano je postojanje dvostrukih standarda kad je riječ o dokazivanju istinitosti tvrdnji u postupku za klevetu, ovisno o tome je li riječ o novinarima ili običnim građanima.
Sud je donio i dvije presude koje se tiču prava na slobodu udruživanja – Matelly protiv Francuske, u kojoj se razmatrala opća zabrana bilo kakvog udruživanja pripadnika oružanih snaga i policije, te presudu Hrvatski liječnički sindikat protiv Hrvatske, u kojoj je Sud ocjenjivao je li podnositelju povrijeđeno pravo na štrajk, kao sastavni dio prava na slobodu udruživanja.
Nepostojanje učinkovitog pravnog sredstva za duljinu trajanja istražnog postupka utvrđeno je u presudi Panju protiv Belgije.
U predmetu Boyraz protiv Turske Sud je utvrdio diskriminaciju podnositeljice, potvrdivši da države imaju izuzetno usku slobodu procjene za različit tretman žena i muškaraca.
U predmetu Battista protiv Italije, Sud je utvrdio povredu slobode kretanja zbog neograničenog trajanja mjere oduzimanja putnih isprava podnositelju.
Od odluka o nedopuštenosti zahtjeva izabrana je odluka u predmetu Kruškić protiv Hrvatske, u kojoj je Sud razmatrao pravo djeda i bake da podnose zahtjev u ime svojih unuka.
Pregled prakse preuzmite ovdje