Nove odluke o nedopuštenosti zahtjeva - Pavić protiv Hrvatske i Odoran protiv Hrvatske

Sud je zahtjeve podnositelja u oba predmeta odbacio kao nedopuštene 

Dana 10. lipnja 2021. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) je u gore navedenim predmetima objavio odluke o nedopuštenosti zahtjeva podnositelja.

U predmetu Pavić protiv Hrvatske, podnositelj zahtjeva prigovorio je da je dva puta osuđen za isto djelo, protivno čl. 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju. Podnositelj je 2008. godine osuđen u prekršajnom postupku radi neovlaštenog posjedovanja opojne droge te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000 kuna, dok je 2011. godine proglašen krivim zajedno s drugim počiniteljem jer je neovlašteno prodavao i radi prodaje posjedovao opojnu drogu, zbog čega je osuđen na 3 godine i 7 mjeseci zatvora.
 
Ispitujući predmet, Sud je uvažio navode zastupnice Republike Hrvatske pred Sudom da se optužba u kasnijem kaznenom postupku nije temeljila na „činjenicama koje su u svojoj biti iste“ kao one za koje je podnositelj zahtjeva već ranije osuđen u prekršajnom postupku. Naime, podnositelj je u prekršajnom postupku osuđen za jedan slučaj posjedovanja droge. Suprotno tome, u kaznenom postupku osuđen je jer je zajedno s drugom osobom, kroz duže razdoblje posjedovao drogu s namjerom njene prodaje. Stoga je Sud u cijelosti odbacio zahtjev kao nedopušten temeljem čl. 35. st. 1. Konvencije.
 
U predmetu Odoran protiv Hrvatske, podnositeljica zahtjeva prigovorila je da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu jer je njezina tužba radi nedopuštenosti otkaza odbačena kao nepravovremena zbog nedosljedne sudske prakse. Podnositeljica je rok od petnaest dana, u kojem se poslodavac mora očitovati o zahtjevu za zaštitu prava, računala od dana kad je poslodavac zaprimio njezin zahtjev poslan preporučenom pošiljkom, dok je Vrhovni sud ocijenio da se taj rok računa od dana kad radnik zahtjev preda na poštu.
 
U odnosu na taj prigovor, Sud je ocijenio da su postojale određene razlike u tumačenju prava, koje su razriješene u studenome 2015. godine, kad je građanski odjel Vrhovnog suda zauzeo stajalište da se naprijed navedeni rok ima računati od dana kad je poslodavac zaprimio zahtjev za zaštitu prava.
Iako je rješenje Vrhovnog suda u predmetu podnositeljice doneseno u travnju 2015., dok su još postojale razlike u tumačenju prava, Sud nije smatrao da je time povrijeđeno načelo pravne sigurnosti i predvidljivosti prava. Stoga je smatrao da je podnositeljici trebao biti predvidljiv način na koji su domaći sudovi računali rok u njezinom predmetu te je u cijelosti odbacio zahtjev kao nedopušten temeljem čl. 35. st. 1. Konvencije.
 
Obje odluke su konačne i dostupne na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda biti će objavljene na web stranici Ureda zastupnika.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektroničke pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444-600.

Pisane vijesti