Nove analize

Mamuzić i drugi protiv Hrvatske, Arula i Bjedov protiv Hrvatske i Picig i drugi protiv Hrvatske

Ured zastupnice pripremio je analizu presude Mamuzić i drugi protiv Hrvatske te analize odluka Arula i Bjedov protiv Hrvatske i Picig i drugi protiv Hrvatske u kojima je Europski sud utvrdio relevantna načela o zaštiti prava na život.
 
U presudi Mamuzić i drugi protiv Hrvatske Europski sud je razmatrao prigovor podnositelja da domaće vlasti nisu provele učinkovitu istragu smrtnog stradavanja njihove majke za vrijeme Domovinskog rata, kao i da su odluke o troškovima parničnog troška dovele do povrede njihovog prava na pristup sudu i da su im nametnule prekomjerni teret. Europski sud je istaknuo da je, u trenutku podnošenja od strane podnositelja, ustavna tužba već bila djelotvorno pravno sredstvo za preispitivanje učinkovitosti istraga temeljem čl. 2. i čl. 3. Konvencije. Međutim, istaknuo je kako Ustavni sud prilikom razmatranja ustavne tužbe podnositelja nije zatražio dostavu spisa o istrazi smrtnog stradavanja majke podnositelja, već je svoju odluku kojom je odbacio ustavnu tužbu podnositelja temeljio isključivo na dokumentima dostupnima u parničnom postupku za naknadu štete zbog smrtnog stradavanja njihove majke. Stoga je Europski sud, protivno načelu supsidijarnosti, preispitao relevantne činjenice u istrazi smrtnog stradavanja majke podnositelja, te je utvrdio kako istraga nije bila učinkovita što je dovelo do povrede postupovnog aspekta čl. 2. Konvencije. Europski sud je izbrisao s liste predmeta prigovore podnositelja na temelju čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju jer više nisu postojale okolnosti kojima su podnositelji prigovorili, te su ispravljeni učinci mogućih povreda Konvencije i njezinih protokola..
 
U predmetu Arula i Bjedov protiv Hrvatske Europski sud je odbacio prigovor podnositeljica na temelju postupovnog aspekta čl. 2. Konvencije zbog neučinkovite istrage smrtnog stradavanja njihova oca za vrijeme Domovinskog rata. Naveo je kako podnositeljice nisu iscrpile domaća pravna sredstva, odnosno nisu prigovorile povredi postupovne obveze države na temelju čl. 2. Konvencije u ustavnoj tužbi, koja je tada već bila djelotvorno pravno sredstvo za prigovore o učinkovitosti istraga temeljem čl. 2. i čl. 3. Konvencije. Kao nepravovremene je odbacio njihove prigovore na temelju čl. 6. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
 
Materijalnim aspektom članka 2. Konvencije bavio se Europski sud u predmetu Picig i drugi protiv Hrvatske. Podnositeljice su tvrdile da Republika Hrvatska nije ispunila svoju pozitivnu obvezu zaštite života jer nije poduzela odgovarajuće mjere za sprječavanje nezakonitog posjedovanja vatrenog oružja kojim je njihov bliski srodnik ubijen od strane pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a koji je tada bio van službe. Sud je, međutim, primjenjujući načela i standarde iz svoje prakse, utvrdio da je zakonodavni okvir koji je u relevantno vrijeme uređivao korištenje vatrenog i automatskog oružja bio odgovarajući te da nisu postojale razumne mjere koje su hrvatske vlasti mogle poduzeti kako bi spriječile konkretan događaj ili ublažile njegove posljedice. Stoga je zahtjev podnositeljica proglašen očigledno neosnovanim.
 
Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člankom Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.

Pisane vijesti