Nova presuda - Y.K. protiv Hrvatske

Podnositelju je uskraćen pristup postupku međunarodne zaštite zbog čega je došlo do postupovne povrede čl. 3. i čl. 13. u vezi s čl. 3. Konvencije 

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 17. srpnja 2025. objavio presudu u predmetu u kojoj je utvrdio da je došlo do  povrede postupovnog aspekta članka 3. Konvencije (zabrana ponižavajućeg postupanja) zbog nemogućnosti podnositelja da pristupi postupku međunarodne zaštite i povrede članka 13. Konvencije zbog nedostatka učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu.
 
Podnositelj zahtjeva je turski državljanin kurdskog podrijetla koji je 16. veljače 2021. ilegalno ušao iz Srbije u Hrvatsku. Idućeg dana nakon uhićenja policija je donijela rješenje o protjerivanju podnositelja iz Hrvatske i zabranila mu je ponovni ulazak u Europski gospodarski prostor u trajanju od jedne godine. Istoga dana podnositelj je smješten u prihvatni imigracijski centar u Ježevo. Dana 19. veljače 2021. podnositelj je obaviješten o postupku traženja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, 4. ožujka 2021. u prisutnosti delegacije iz Ureda Pučke pravobraniteljice izrazio je namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a 5. ožujka 2021. ga je posjetio odvjetnik koji je zatim obavijestio Ministarstvo unutarnjih poslova da je zbog mogućnosti protjerivanja iz Hrvatske i povratka u Tursku podnositelj u velikom stresu i strahu za život, budući da je u Turskoj bio progonjen zbog svojih političkih aktivnosti. Dodao je da podnositelju od smještaja u Imigracijski centar nije bilo dopušteno podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, pa ga ovim putem podnosi on u ime podnositelja. Budući da je podnositelj bio pozitivan na COVID-19, njegov smještaj u Imigracijskom centru produljen je za još mjesec dana zbog samoizolacije. Dana 8. ožujka 2021. odvjetnik je ponovno kontaktirao policiju potvrdivši da podnositelj želi tražiti međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, te je je zatražio da se podnositelju dopusti podnošenje zahtjeva u tu svrhu u prisutnosti odvjetnika i prevoditelja, te da mu se dostavi rješenje o protjerivanju. Idućeg dana policija je odgovorila odvjetniku da iz epidemioloških razloga nije moguće kontaktirati osobe koje su u izolaciji u imigracijskom centru. Dana 15. ožujka 2021. odvjetnik je požurio postupanje u vezi traženja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, na što nije odgovoreno. Nakon dva dana policija je u prisutnosti tumača uzela izjavu od podnositelja koji se odrekao prava na odvjetnika, na besplatnu pravnu pomoć i na prevođenje. Izjavio je da je svjestan okolnosti zbog kojih mu je produžen smještaj u Imigracijskom centru, da se ne želi vratiti u Tursku, već u treću zemlju ako je moguće. Podnositeljev odvjetnik se idućih dana obraćao policiji tražeći dopuštenje za posjet, a 25. ožujka 2021. policija mu je odgovorila da je podnositelj tog dana pušten iz Imigracijskog centra. Naime, dan ranije, policija je izdala rješenje o povratku podnositelja, kojeg nije dostavila njegovom odvjetniku, a prema kojem je isti bio dužan dobrovoljno napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen. Protiv te odluke nije bila dopuštena žalba, a tužba nije imala odgodni učinak. Podnositelj je pušten iz Imigracijskog centra, dobio je autobusnu kartu, te se dobrovoljno i bez pratnje, ukrcao u autobus za Skoplje (Sjeverna Makedonija), a iskrcao se u Srbiji.

Podnositelj je pred Europskim sudom prigovorio ponižavajućem postupanju protivno zabrani čl. 3. Konvencije zbog ponovljenih odbijanja hrvatskih vlasti da mu omoguće pristup postupku međunarodne zaštite i nemogućnosti osporavanja protjerivanja iz Hrvatske protivno čl. 13. Konvencije.
 
Odlučujući o zahtjevu podnositelja, Europski sud je ponovio važnost načela zabrane vraćanja (refoulement) te je naglasio da protjerivanje stranca od strane države ugovornice može dovesti do odgovornosti države na temelju članka 3. Konvencije kada postoje značajni razlozi za vjerovati da bi se dotična osoba, ako bude izručena, suočila sa stvarnim rizikom da bude podvrgnuta postupanju protivno članku 3. u državi odredišta.  Kada država straka Konvencije nastoji udaljiti tražitelja azila u treću zemlju bez ispitivanja merituma zahtjeva za azil, glavno pitanje koje se nameće vlastima koje provode protjerivanje jest hoće li pojedinac imati pristup odgovarajućem postupku azila u trećoj zemlji primateljici. Ako se utvrdi da postojeća jamstva u tom pogledu nisu dovoljna, članak 3. podrazumijeva dužnost da tražitelja azila ne treba udaljiti u dotičnu treću zemlju. Domaća tijela moraju na vlastitu inicijativu provesti procjenu dostupnosti i funkcioniranja sustava azila zemlje primateljice i zaštitnih mjera koje ona pruža u praksi, a s obzirom na činjenice koje su bile poznate nacionalnim tijelima u vrijeme protjerivanja.
 
Europski sud je utvrdio da su hrvatske vlasti podnositelja udaljile iz Hrvatske bez da mu je omogućen pristup postupku međunarodne zaštite, da njegov odlazak iz Hrvatske preko Srbije u Sjevernu Makedoniju nije bio dobrovoljan, te da nije temeljito i ažurno provjereno je li ta država sigurna za njega i hoće li ondje imati pristup učinkovitim i odgovarajućim postupcima azila ili će biti izložen riziku od lančanog vraćanja. Stoga je došlo do povrede postupovnog aspekta članka 3. Konvencije.  
 
Nadalje, Europski sud je primijetio da su domaća tijela zanemarila podnositeljev zahtjev za traženje međunarodne zaštite, a pravna sredstva za osporavanje odluke o protjerivanju ne bi bila učinkovita jer nisu imala automatski odgodni učinak. Uz činjenicu da podnositelj nije mogao ostvariti kontakt sa svojim odvjetnikom, podnositelj na raspolaganju nije imao učinkovito pravno sredstvo protiv odluke o protjerivanju iz države. Slijedom navedenog, došlo je do povrede čl. 13. Konvencije u vezi s čl. 3. Konvencije.
 
Podnositelju je dosuđeno 8.500 eura na ime neimovinske štete i 3.300 eura na ime troškova i izdataka pred Sudom.
 
Ova presuda još nije konačna. Postat će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Za sve dodatne informacije molim obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.

Pisane vijesti