Nova presuda - Šplajt protiv Hrvatske

Slika /slike/crnković.jpg

Nema povrede prava na slobodu izražavanja radi otkaza ugovora o radu radniku koji je u dnevnim novinama iznio ozbiljne optužbe protiv poslodavca

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 12. ožujka 2024. donio, a dana 9. travnja 2024. objavio presudu kojom je podnositeljev prigovor da mu je povrijeđena sloboda izražavanja proglasio očigledno neosnovanim kao i prigovor da mu je povrijeđeno pravo na nepristran sud, ali je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
 
Podnositelju zahtjeva je trgovačko društvo  u kojem je bio zaposlen otkazalo ugovor o radu zbog toga što je počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa time što je autorima članaka u dnevnim listovima Glas Slavonije i Večernji list namjerno prenosio neistinite podatke o stanju u tom trgovačkom društvu, iako je znao da time nanosi veliku štetu ugledu svoga poslodavca. Podnositelj je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu osporavao pred domaćim sudovima, no oni su smatrali da postupanje zbog kojeg je podnositelju izvanredno otkazan ugovor o radu predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz.
 
Podnositelj je tvrdio da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja zajamčeno čl. 10. Konvencije te pravo na nepristran sud i pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije.
 
Europski sud je utvrdio da domaći sudovi nisu proveli test razmjernosti kako bi utvrdili je li miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva bilo „nužno u demokratskom društvu“. Drugim riječima, domaći sudovi nisu odvagali suprotstavljene interese (interes podnositelja da se slobodno izražava na svom radnom mjestu i interes poslodavca da zaštiti svoj poslovni ugled) sukladno kriterijima utvrđenim u sudskoj praksi Europskog suda. Stoga je Europski sud sam proveo taj test i zaključio da je miješanje u podnositeljevu slobodu izražavanja bilo „nužno u demokratskom društvu“ odnosno nije bilo nerazmjerno legitimnom cilju zaštite prava i ugleda drugih (poslodavca). Naime, Europski sud je utvrdio da je podnositelj iznio ozbiljne optužbe u visokotiražnim dnevnim novinama koje su nedvojbeno nanijele štetu poslovnom ugledu njegovog poslodavca. Te optužbe su sadržavale konkretne činjenične navode za koje podnositelj nije pružio nikakve dokaze. Dodatno, Europski sud je smatrao da sadržaj i ton podnositeljevih izjava kao i činjenica da je kaznenu prijavu protiv poslodavca podnio tek nakon otkaza, pokazuju da navedene izjave nisu bile potaknute njegovom istinskom željom da javnost upozna s nepravilnostima u trgovačkom društvu u kojem je bio zaposlen, već osobnim razlozima. Slijedom toga, ovaj prigovor je odbacio kao očigledno neosnovan.
 
Podnositeljev prigovor o pristranosti žalbenog vijeća županijskog suda također je odbačen kao očigledno neosnovan. Naime, Europski sud je utvrdio da činjenica da su predsjednik županijskog suda i njegova kćer bili zaposleni kod podnositeljevog poslodavca nije utjecala na nepristranost članova vijeća tog suda koje je odlučivalo o žalbi podnositelja, jer su oni bili dovoljno neovisni o predsjedniku suda.
 
S obzirom da je postupak pred domaćim sudovima trajao tri godine i deset i pol mjeseci, Europski sud je presudio da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku (čl. 6. st. 1. Konvencije).
 
Ova presuda je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.

Pisane vijesti