Nova presuda – Milanković protiv Hrvatske

Nema povrede Konvencije zbog osude za ratne zločine na temelju zapovjedne odgovornosti

Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) je 20. siječnja 2022. objavio presudu u predmetu Milanković protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da hrvatski sudovi nisu podnositelja osudili za kaznena djela ratnih zločina protiv civila i ratnih zarobljenika bez da je ta osuda imala temelj u zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (nullum crimen, nulla poena sine lege), te stoga da nije došlo do povrede čl. 7. Konvencije.
 
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je u domaćem postupku osuđen za kaznena djela ratnih zločina po zapovjednoj odgovornosti, što je bilo protivno čl. 7. Konvencije jer u vrijeme kada su ti zločini počinjeni (1991. godine) domaće pravo nije poznavalo zapovjednu odgovornost. Također, podnositelj je tvrdio da se nisu mogle primijeniti niti odredbe Ženevskih konvencija, budući da njen Protokol I propisuje zapovjednu odgovornost za međunarodne oružane sukobe, a da Republika Hrvatska do siječnja 1992. godine nije bila samostalna priznata država, pa stoga nije niti mogla biti u oružanom sukobu koji ima međunarodni karakter.
 
Europski sud je prvo utvrdio kako je u domaćem postupku podnositelj osuđen na temelju odredbe tada važećeg Kaznenog zakona koja je blanketne naravi, odnosno koja upućuje na normu međunarodnog prava. Naglasio je kako je nedvojbeno da je odgovornost zapovjednika za ratne zločine počinjene tijekom međunarodnog oružanog sukoba bila u vrijeme kad su zločini počinjeni postojeće pravilo međunarodnog prava te da je u to vrijeme Republika Hrvatska bila potpisnica Ženevskih konvencija u kojima je to pravo bilo sadržano. Europski sud se nadalje pozvao na utvrđenja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Hadžihasanović i drugi te utvrdio da se taj koncept treba jednako primijeniti i u slučajevima unutarnjih oružanih sukoba. Pojam zapovjedne odgovornosti izveden je iz koncepta odgovornog zapovijedanja, koji ne pravi nikakvu razliku između međunarodnog i unutarnjeg oružanog sukoba.
 
S obzirom na flagrantnu protupravnu prirodu ratnih zločina koje su počinile policijske postrojbe pod zapovjedništvom podnositelja, Europski sud je smatrao da bi čak i najpovršnije promišljanje ukazivalo na njegovu zapovjednu odgovornost za ta djela, bez obzira jesu li ti zločini počinjeni tijekom međunarodnog ili unutarnjeg sukoba.
 
Slijedom navedenog Europski sud je zaključio da je protupravnost djela za koja je osuđen u domaćem postupku podnositelju u vrijeme počinjenja tih djela bila predvidljiva te da je presuda hrvatskog suda utemeljena na zakonu koji je bio na snazi tempore criminis. Iz tih razloga, Europski sud je smatrao da u ovom predmetu nije došlo do povrede čl. 7. Konvencije.
 
Ova presuda još nije konačna. Postat će konačna ukoliko niti jedna stranka u roku od tri mjeseca od donošenja iste ne podnese zahtjev velikom vijeću Suda. Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444 600.

Pisane vijesti