Nova presuda - Grozdanić i Gršković-Grozdanić protiv Hrvatske

Slika /slike/više presuda.jpg

Domaći sudovi poštivali su pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pošteno suđenje u postupku za otkup stana

Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) je 28. siječnja 2021. u predmetu Grozdanić i Gršković-Grozdanić protiv Hrvatske presudio da podnositeljicama zahtjeva nije povrijeđeno pravo iz čl. 6. st. 1.  (pravo na pristup sudu) i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva). Podnositeljice su prigovarale zbog odluka domaćih sudova temeljem kojih su ostale bez vlasništva stana kojeg su prvo podnositeljica i njen pokojni suprug u statusu zaštićenih najmoprimaca otkupili od Grada Osijeka i upisali se u zemljišne knjige kao vlasnici.
 
Europski sud je odbacio zahtjev drugo podnositeljice (kći prvo podnositeljice i pokojnog supruga) zato jer nije imala status žrtve s obzirom da je iz rješenja o nasljeđivanju proizlazilo da nije naslijedila udio u vlasništvu spornog stana iza pokojnog oca.
 
Europski sud je utvrdio da je presuda Općinskog suda u Osijeku iz 2008. kojom je ugovor o kupoprodaji stana prvoj podnositeljici i njezinom suprugu proglašen ništetnim bila predvidljiva podnositeljici stoga što je do promjene sudske prakse došlo još 1999., a nadležno državno odvjetništvo pokrenulo je postupak za proglašenje kupoprodajnog ugovora ništetnim nakon toga, 2003. godine. Postupanje državnog odvjetništva bilo je u javnom interesu jer je cilj primjenjenih odredbi domaćeg zakonodavstva bio ukidanje prava na zaštićenu najamninu onim osobama koje više nisu živjele u dodijeljenim im stanovima, a sve radi preraspodjele tih stanova onima kojima je bio potreban smještaj.
 
Domaći sudovi su tijekom postupka utvrdili nekoliko važnih činjenica; prvo, da su prvo podnositeljica i njen suprug  napustili sporni stan u Osijeku 1992., drugo, da su zasnovali stalni radni odnos u drugom gradu 1996., treće, da je  prvo podnositeljica pokrenula postupak radi iseljenja treće osobe iz spornog stana 2003., četvrto da je prvo podnositeljica bila vlasnica stana u drugom gradu u kojem je živjela od 1996., te peto da joj je Grad Osijek vratio uplaćeni iznos kupoprodajne cijene spornog stana.
 
Uzimajući sve navedeno u obzir, Europski sud je smatrao da su odluke domaćih sudova bile zakonite, imale legitiman cilj i bile proporcionalne. Imajući u vidu široku slobodu procjene koju imaju države u stambenim odnosima, domaći sudovi su postigli pravičnu ravnotežu između javnog interesa i zaštite imovinskih prava prvo podnositeljice. Stoga, nije došlo do povrede prava na mirno uživanje prava vlasništva.
 
Europski sud je utvrdio i da nije došlo do povrede prava na pošteno suđenje zbog odbačaja revizije podnositeljice od strane Vrhovnog suda RH. Naime, navedena revizija nije imala bilo kakve šanse za uspjeh zbog toga što je sudska praska promijenjena još 1999. godine, pa bi Vrhovni sud RH i nakon meritornog razmatranja predmeta, reviziju odbio kao neosnovanu. S obzirom da su svi domaći sudovi i Ustavni sud RH uredno razmotrili ovaj predmet, Europski sud je zbog nepostojanja značajne štete odbacio prigovor povrede prava na pristup sudu.
 
Ova presuda nije konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava  (https://uredzastupnika.gov.hr/)
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr.

Pisane vijesti