Nova presuda - F.S. protiv Hrvatske

Zahtjev podnositelja je djelomično nedopušten zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, međutim došlo je do povrede njegovog prava na postupovne garancije glede protjerivanja stranaca

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 5. prosinca 2023. objavio presudu u predmetu F.S. protiv Hrvatske kojom je utvrdio prigovore podnositelja o izloženosti ponižavajućem postupanju (članak 3. Konvencije) i povredi prava na slobodu (članak 5. Konvencije) nedopuštenim. Ujedno  je  utvrdio da je došlo do povrede prava na postupovne garancije glede protjerivanja stranaca (članak 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju).
 
Podnositelj zahtjeva je bio stranac sa stalnim boravkom u Hrvatskoj koji je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva. Nakon provedene sigurnosne provjere Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA) dala je mišljenje da on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Na temelju tog mišljenja, odbijen je njegov zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, ukinut mu je status stranca na stalnom boravku i određeno njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske.
 
Pozivajući se na članak 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju podnositelj zahtjeva je prigovarao da nije bio obaviješten o razlozima zbog kojih je predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, te da se nije mogao protiviti svom protjerivanju.
 
Europski sud je primijetio da je podnositelj zahtjeva bio obaviješten o postupku svog protjerivanja iz razloga nacionalne sigurnosti. Međutim, domaća tijela osim općenite izjave da je utvrđeno da on predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, nisu obrazložila na čemu su temeljila svoju procjenu. Naime, prema domaćem pravu, klasificirano mišljenje SOA-e dano u postupku za stjecanje državljanstva i tajni dokument SOA-e koji je naknadno dostavljen policiji i koji je poslužio kao osnova za prestanak boravka podnositelja u Hrvatskoj i za protjerivanje, nisu morali sadržavati razloge. Nadalje niti jedan od tih dokumenata nije bio dostupan podnositelju zahtjeva u niti jednoj fazi postupka, budući da se radilo o klasificiranim dokumentima koje je mogao deklasificirati samo njihov vlasnik. Stoga je prema mišljenju Europskog suda, pravo podnositelja zahtjeva da bude obaviješten o činjenicama na kojima su se temeljile odluke domaćih vlasti bilo značajno ograničeno.
 
Uzimajući u obzir uravnotežujuće čimbenike koji su bili dostupni prema domaćem pravu u relevantno vrijeme, Europski sud je primijetio da su domaća tijela obavijestila podnositelja zahtjeva da je pokrenut postupak za njegovo protjerivanje iz razloga nacionalne sigurnosti. Međutim, kako mu nije omogućen ni kratak pregled činjenica koje su poslužile kao osnova za zaključak da je predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, Europski sud je zaključio da podnositelj nije mogao primjereno izložiti svoje argumente tijekom sudskog postupka.
 
Nadalje, iako je podnositelj zahtjeva bio zastupan po odvjetniku tijekom upravnih postupaka, odvjetnik nije mogao izvršiti uvid u klasificirane dokumente, budući da takva mogućnost nije predviđena domaćim pravom. Njegovo zastupanje stoga nije bilo dovoljno učinkovito da bi moglo u značajnoj mjeri uravnotežiti ograničenja u ostvarivanju procesnih prava podnositelja. Međutim, Europski sud je primijetio da su odluku o protjerivanju podnositelja zahtjeva preispitali domaći sudovi na dvije razine nadležnosti, što predstavlja značajnu zaštitu koja može ublažiti učinke ograničenja nametnutih njegovim postupovnim pravima.
 
Europski sud je dodatno primijetio da su domaći sudovi u konkretnom slučaju imali pravo izvršiti uvid u klasificirane dokumente, no oni to nisu učinili. Umjesto toga, Visoki upravni sud je naveo da je uvid u predmetne dokumente izvršen u sudskom postupku u kojem je odbijen zahtjev podnositelja za stjecanje državljanstva. Iako je utvrdio da su navedeni postupci bili povezani u određenoj mjeri, njihov cilj nije bio isti i Europski sud nije mogao prihvatiti da su se oslanjanjem na ishod prethodne odluke da se podnositelju zahtjeva uskrati državljanstvo ili na postupovna jamstva predviđena u tom postupku mogla u potpunosti uravnotežiti ograničenja njegovih postupovnih prava u naknadnom postupku protjerivanja iz zemlje.
 
Naposljetku, Europski sud je naveo da su u podnositeljevom predmetu domaći sudovi propustili iskoristiti postupovne mehanizme koji su im bili dostupni prema domaćem pravu, a koji su mogli podnositelju dati učinkovitu priliku da podnese razloge protiv svog protjerivanja. Umjesto toga, ograničili su se na puko formalističko ispitivanje spornih odluka, čime su propustili podvrgnuti tvrdnju izvršne vlasti da podnositelj zahtjeva predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost bilo kakvom smislenom sudskom ispitivanju.
 
Stoga je Europski sud utvrdio da je došlo do povrede prava podnositelja iz članka 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju, te mu je dosudio 5.000,00 eura na ime nematerijalne štete i 5.000,00 eura na ime troškova i izdataka.
 
Prigovore na temelju članaka 3. i 5. Konvencije Europski sud je proglasio nedopuštenima zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava. Kao što je to tužena država tvrdila tijekom postupka, podnositelj nikada nije podnio tužbu upravnom sudu protiv odluke da ga se smjesti u Imigracijski centar Ježevo ili o uvjetima njegovog smještaja u njemu. Da je to učinio, nadležni upravni sud bi ispitao osnovanost njegovih pritužbi, a podnositelj bi nadalje imao mogućnost podnijeti žalbu Visokom upravnom sudu, te eventualno ustavnu tužbu Ustavnom sudu.
 
Ova presuda još nije konačna. Postati će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda biti će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444-600.

Pisane vijesti