- Objavljeno: 23.05.2014.
Nova presuda - Božić protiv Hrvatske
Povreda prava vlasništva zbog nepriznavanja prava na „poljoprivrednu“ mirovinu
Dana 24. travnja 2014. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je gđi Mariji Božić (tužiteljici) povrijeđeno pravo na poštovanje njezinog vlasništva, i to zbog toga što joj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) nije pravodobno priznao pravo na mirovinu.
Naime, tužiteljica je 1998. godine naknadnim uplatama premija mirovinskog osiguranja u mirovinski fond dokupila mirovinski staž za razdoblje od 1992 – 1998. godine, o čemu joj je HZMO izdao odgovarajuće potvrde.
Međutim, kada je podnositeljica 2000. godine zatražila priznanje prava na mirovinu, HZMO je odbio to učiniti, uz obrazloženje da tužiteljica u razdoblju od 1992. – 1998. nije imala status osigurane osobe. Tek kada je tužiteljica po drugi puta zatražila priznanje prava na mirovinu, 2012. godine, HZMO joj je to pravo priznao, utvrdivši da je tužiteljica u razdoblju od 1992. – 1998. imala status osigurane osobe zbog naknadnih uplata u mirovinski fond. Međutim, to pravo joj je HZMO priznao tek počevši od 2011. godine.
Europski sud je zaključio da je naknadnim priznanjem prava na mirovinu HZMO de facto priznao da je njegova prva odluka o tom pravu tužiteljice bila pogrešna. Međutim, priznajući tu pogrešku HZMO nije njezine posljedice u potpunosti ispravio, zato što je tužiteljici priznao pravo na mirovinu tek od 2011. godine, ali ne i od 2000, iako su činjenice bitne za priznanje tog prava postojale još i 2000. godine, kada je HZMO o njezinom pravu na mirovinu odlučio drukčije.
Na temelju takvog utvrđenja, Europski je sud zaključio da pogreške tijela državnih vlasti ne mogu ići na teret građana, što se u ovom slučaju dogodilo, te da je time tužiteljici povrijeđeno pravo na poštivanje njezinog prava vlasništva, u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je tužiteljici dosudio ukupno 20.500,00 EUR-a na ime materijalne i nematerijalne štete i 2.500,00 EUR na ime troškova postupka.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Naime, tužiteljica je 1998. godine naknadnim uplatama premija mirovinskog osiguranja u mirovinski fond dokupila mirovinski staž za razdoblje od 1992 – 1998. godine, o čemu joj je HZMO izdao odgovarajuće potvrde.
Međutim, kada je podnositeljica 2000. godine zatražila priznanje prava na mirovinu, HZMO je odbio to učiniti, uz obrazloženje da tužiteljica u razdoblju od 1992. – 1998. nije imala status osigurane osobe. Tek kada je tužiteljica po drugi puta zatražila priznanje prava na mirovinu, 2012. godine, HZMO joj je to pravo priznao, utvrdivši da je tužiteljica u razdoblju od 1992. – 1998. imala status osigurane osobe zbog naknadnih uplata u mirovinski fond. Međutim, to pravo joj je HZMO priznao tek počevši od 2011. godine.
Europski sud je zaključio da je naknadnim priznanjem prava na mirovinu HZMO de facto priznao da je njegova prva odluka o tom pravu tužiteljice bila pogrešna. Međutim, priznajući tu pogrešku HZMO nije njezine posljedice u potpunosti ispravio, zato što je tužiteljici priznao pravo na mirovinu tek od 2011. godine, ali ne i od 2000, iako su činjenice bitne za priznanje tog prava postojale još i 2000. godine, kada je HZMO o njezinom pravu na mirovinu odlučio drukčije.
Na temelju takvog utvrđenja, Europski je sud zaključio da pogreške tijela državnih vlasti ne mogu ići na teret građana, što se u ovom slučaju dogodilo, te da je time tužiteljici povrijeđeno pravo na poštivanje njezinog prava vlasništva, u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je tužiteljici dosudio ukupno 20.500,00 EUR-a na ime materijalne i nematerijalne štete i 2.500,00 EUR na ime troškova postupka.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.