Nova odluka - Slovenija protiv Hrvatske

Zahtjev Slovenije je nedopušten jer Slovenija ne može tužiti u ime Ljubljanske banke za povredu ljudskih prava 

Europski sud za ljudska prava je 16. prosinca 2020. godine objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva (tužbe) Republike Slovenije protiv Republike Hrvatske, proglasivši se nenadležnim za odlučivanje po tom zahtjevu.
 
Spor je Republika Slovenija pokrenula 2016. godine zbog povrede prava na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije), povrede prava na djelotvorni pravni lijek (članak 13. Konvencije), povrede prava na zabranu diskriminacije (članak 14. Konvencije) i povrede prava na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju), i to zbog načina na koji su hrvatske sudbene i izvršne vlasti postupale u vezi potraživanja Ljubljanske banke d.d.  Ljubljana prema hrvatskim trgovačkim društvima. Naime, Ljubljanska banka je radi ostvarivanja naplate neplaćenih i dospjelih potraživanja po kreditnim zajmovima i jamstvima, pred hrvatskim sudovima od 1991. pa nadalje pokrenula brojne parnične postupke protiv hrvatskih trgovačkih društava koja su poslovala većinom u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru. Naplata potraživanja Ljubljanske banke u većini slučajeva je postala nemoguća jer su dužnici bankrotirali ili su prestali postojati.
 
Također, Slovenija je zahtijevala isplatu pravedne naknade koja bi odgovarala gubicima koje je Ljubljanska banka pretrpjela zbog navodnih povreda konvencijskih prava (429.536.070.30 EUR s pripadajućom kamatom).
 
Zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava tvrdila je da taj Sud nije nadležan odlučivati o ovom zahtjevu jer je Ljubljanska banka vladina organizacija, u vlasništvu Republike Slovenije i pod upravom slovenskog Fonda za sukcesiju. Naime, Europski sud za ljudska prava nije nadležan odlučivati o zahtjevima vladinih organizacija niti je namjera Konvencije štititi financijske interese država, već pojedinaca i nevladinih organizacija koje su žrtve povreda ljudskih prava od strane država.
 
Također je tvrdila da nije bilo razlike u načinu vođenja i odlučivanja u sudskim postupcima u kojima je Ljubljanska banka bila stranka pred hrvatskim sudovima u odnosu na druge slične postupke, te da u ovom predmetu Ljubljanska banka nije iscrpila sva domaća djelotvorna pravna sredstva, a niti je Slovenija poštivala šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva Europskom sudu.
 
Europski sud je prihvatio argumente zastupnice Republike Hrvatske te je zauzeo stav da Ljubljanska banka nije „nevladina organizacija“ već da je usko povezana sa državom Slovenijom, te stoga Slovenija ne može u ime Ljubljanske banke tužiti za povredu ljudskih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
 
Ova odluka Europskog suda je konačna i Slovenija više ne može pokretati nove postupke pred tim Sudom na temelju istih činjenica.

Pisane vijesti