Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje siječanj - travanj 2023.

Ured zastupnika pripremio je pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji obuhvaća prva četiri mjeseca 2023. godine. Pregled je sačinjen od 11 sažetaka u kojima je obrađeno 12 presuda ESLJP-a koje smo odabrali zbog njihove važnosti i značaja za razvoj prakse ESLJP-a te zbog specifičnog konteksta aktualnih društveno političkih zbivanja u Europi. Raspon tema i prava koji su obrađeni u presudama uključuju: ograničenje distribucije i dostupnosti dječje književnosti u kojoj se spominju prava istospolnih parova na pravno priznanje i zaštitu, upis transrodnih roditelja u rodne listove, prava interspolnih osoba na rodni identitet, nesudjelovanje tužene države u postupku pred ESLJP-om, liječničke pogreške i dr.
 
Od 12 odabranih presuda 3 su presude velikog vijeća: Halet protiv Luksemburga, Macatė protiv Litve te Fedotova i drugi protiv Rusije, dok su ostale presude vijeća.
 
U presudi Halet protiv Luksemburga, ESLJP je ocjenjivao je li novčana kazna izrečena podnositelju-radniku za otkrivanje medijima povjerljivih dokumenata poslodavca iz privatnog sektora, a u vezi s poreznom praksom multinacionalnih trgovačkih društava, bila protivna slobodi širenja informacija.
 
Veliko vijeće ESLJP u predmetu Macatė protiv Litve presudilo je da ograničenje distribucije i dostupnosti podnositeljičine knjige o istospolnim vezama nije imalo legitiman cilj u konvencijskom smislu jer je stvarna namjera ograničenja distribucije bila onemogućiti pristup informacijama koje su homoseksualne odnose opisivale kao jednakovrijedne heteroseksualnim. ESLJP je istaknuo da mjere kojima se djeci ograničava pristup informacijama o istospolnim vezama imaju šire društvene implikacije. Naime, takvim pristupom litavske vlasti jasno su pokazale da ne vrednuju jednako homoseksualne i heteroseksualne odnose, te doprinose daljnjoj stigmatizaciji homoseksualne manjine. Slijedom navedenog, ESLJP je utvrdio da je došlo do povrede slobode izražavanja.
 
U  presudi velikog vijeća Fedotova i drugi protiv Rusije, ESLJP se bavio činjenicom nepostojanja bilo kakvog pravnog priznanja istospolnih zajednica i zaštite istospolnih parova u Rusiji. Obrazloženje ruskih sudova da sklapanje braka istospolnim parovima ne priznaje ni ruski Ustav ni zakon te da je ono u suprotnosti s nacionalnim obiteljskim vrijednostima ESLJP nije prihvatio te je utvrdio povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Naime, ostvarivanje prava iz Konvencije od strane manjinske skupine ne može biti uvjetovano prihvaćanjem većine jer je to nespojivo s temeljnim vrijednostima Konvencije. 
 
Nadalje, u predmetu Hubert Nowak protiv Poljske, ESLJP se bavio pitanjem liječničke pogreške u svjetlu prava i obveza zajamčenih člankom 2. Konvencije (prava na život). U citiranom predmetu podnositelj zahtjeva zadobio je po život opasne ozljede u prometnoj nesreći nakon koje mu nije pružena adekvatna prva pomoć, a dugotrajnost istrage i kaznenog postupka koji su uslijedili nakon nesreće doveli su do toga da je nastupila zastara kaznenog progona odgovornih. ESLJP je zaključio da je propust poljskih vlasti da provedu učinkovitu istragu dovelo do povrede postupovnog aspekta članka 2. Konvencije.  

Aktualnom društveno-političkom temom, pravom migranata i tražitelja azila, ESLJP se bavio u predmetu J.A. i drugi protiv Italije, u kojem je zaključio da je desetodnevno zadržavanje migranata u žarišnoj točki u lošim materijalnim uvjetima bez mogućnosti napuštanja prostora u kojem su bili zadržani, bez jasne pravne osnove i mogućnosti osporavanja te mjere prije nego li su prisilno vraćeni u zemlju porijekla, bilo protivno Konvenciji. Opisano postupanje talijanskih vlasti prema podnositeljima ESLJP je okarakterizirao kao zlostavljanje u domašaju članka 3., proizvoljno i nezakonito lišenje slobode u smislu članka 5. Konvencije, kao i kolektivno protjerivanje stranca koje je zabranjeno člankom 4. Protokola br. 4 uz Konvenciju. Pritom, ESLJP je napomenuo da je svjestan poteškoća s kojima se susreću države čije nacionalne granice su i vanjske granice Europske unije i koje se moraju nositi s problemom povećanog priljeva migranata i tražitelja azila, ali je naglasio da to državu članicu ne oslobađa od obveza koje ima na temelju Konvencije.
 
Podnositelj zahtjeva u predmetu Y. Protiv Francuske, interspolna je osoba čije tijelo nikad nije proizvelo spolne hormone te nije razvilo ni muške ni ženske karakteristike. No, zbog sustava rodne binarnosti sve osobe u Francuskoj moraju u rodnim listovima biti navedene ili kao osoba muškog ili ženskog spola. Posljedično, podnositelj je od rođenja u rodnom listu upisan kao osoba muškog spola. Pred francuskim sudovima podnositelj je osporio takav upis zahtijevajući izmjenu podatka o spolu iz muškog u interseksualni ili neutralni, a što su francuski sudovi odbili. Odlučujući o zahtjevu podnositelja, ESLJP je istaknuo da ne postoji konsenzus između država članica o prepoznavanju i uvođenju nebinarnog rodnog identiteta te da države članice po tom pitanju uživaju široku slobodu procjene. Zbog toga imaju pravo odlučiti kojom brzinom i mjerom će udovoljiti takvom zahtjevu interseksualnih osoba. Stoga, ESLJP nije utvrdio povredu podnositeljevog prava na poštovanje privatnog života. 
 
Slično kao i u gornjem u predmetu, u O.H. i G.H protiv Njemačke te A.H. i drugi protiv Njemačke, ESLJP je utvrdio da nema povrede prava na poštovanje privatnog života zbog nemogućnosti upisa novog promijenjenog spola roditelja u rodnom listu djeteta. ESLJP je smatrao da pravna veza između djeteta i njegovih roditelja koja je usklađena s njihovim reproduktivnim funkcijama omogućava djetetu da bude vezano na stabilan i nepromjenjiv način za majku i oca čiji identitet ne bi evoluirao, čak ni u slučaju kada bi transrodni roditelj zahtijevao poništenje promjene spola. Navedeno, uz činjenicu da ne postoji konsenzusa među europskim državama o upisu novog spola transrodnog roditelja u matičnim knjigama, daje državama članicama široku slobodu procjene o tom pitanju te je ESLJP utvrdio da u citiranim predmetima nije došlo do povrede članka 8. Konvencije. 
 
U predmetu X protiv Češke¸ podnositeljica je podnijela zahtjev za ispravkom presude ESLJP-a sukladno pravilu 80. Poslovnika Suda jer se novoizabrana češka sutkinja tog Suda propustila izuzeti iz rada na predmetu u kojem je prethodno postupala kao ustavna sutkinja u nacionalnom postupku. Strogom primjenom načela objektivne nepristranosti ESLJP je prihvatio zahtjev podnositeljice za ispravkom presude smatrajući da je činjenica da je ista sutkinja odlučivala u nacionalnom postupku a nakon toga i postupku pred ESLJP-om u predmetu podnositeljice bila odlučna. Ponovno ispitavši zahtjev podnositeljice, ESLJP je utvrdio da vraćanje njezine kćeri u zemlju uobičajenog boravišta nije predstavljalo povredu prava na poštovanje obiteljskog života.
 
Važnost predmeta Svetova i drugi protiv Rusije proizlazi iz činjenice da je u njemu ESLJP odlučivao kako će postupati u predmetima protiv Rusije koji su i dalje u tijeku nakon što je ona prestala biti stranka Konvencije te odbila učinkovito sudjelovati u postupcima pred Sudom  sukladno svojoj obvezi iz pravila 44. C Poslovnika Suda. ESLJP je zauzeo stav da država koja je prestala biti visoka ugovorna stranka Konvencije na temelju činjenice da je prestala biti članica Vijeća Europe nije oslobođena svojih obveza temeljem Konvencije u pogledu bilo koje radnje ili propusta koje je ta država izvršila odnosno propustila izvršiti prije datuma na koji je prestala biti članica Konvencije. S obzirom da se povreda podnositeljevih prava dogodila prije 16. rujna 2022., kada je Rusija prestala biti stranka Konvencije, ESLJP je utvrdio da je nadležan odlučivati u predmetu podnositelja te je utvrdio povrede članaka 8., 10. i 13. Konvencije.
 
Konačno, zbog sličnosti pravnih i činjeničnih okolnosti s predmetima koji se pred ESLJP-om pojavljuju u odnosu na Hrvatsku u ovaj broj pregleda prakse uvrstili smo i presude T.H. protiv Bugarske te Pařízek protiv Češke. U T.H. protiv Bugarske, ESLJP je analizirao zahtjev podnositelja koji je prigovorio da je bio žrtva diskriminacije u osnovnoj školi zbog propusta da se uzme u obzir činjenica da je on bio učenik s posebnim obrazovnim potrebama. No,  prigovor podnositelja ESLJP nije prihvatio smatravši da podnositelj nije bio žrtva izravne diskriminacije te da je škola koju je pohađao poduzela razumne mjere prilagodbe kako bi mu s obzirom na njegov invaliditet osigurala ostvarivanje prava na obrazovanje. ESLJP je ponovio da članak 14. Konvencije podrazumijeva „razumnu prilagodbu“ kako bi se ublažile razlike koje proizlaze iz nečijeg invaliditeta, a ne poduzimanje svih mjera bez obzira na njihov trošak i praktične poteškoće. Isto tako, povredu konvencijskih prava ESLJP nije utvrdio niti u predmetu Pařízek protiv Češke u kojem je povodom zahtjeva podnositelja odlučivao je li povećanje najamnine nakon stambene reforme predstavljalo povredu članaka 1. Protokola br. 1.  i članka 6. stavak 1. Konvencije. Naime, ESLJP je smatrao da je podnositelj dugo vremena uživao povlašteni tretman s obzirom da nije morao plaćati najamninu po tržišnoj cijeni već je plaćao administrativno utvrđenu neprofitnu najamninu zbog čega njezino povećanje nije bilo protivno „zaštiti vlasništva“.  U odnosu pak na nedosljednosti u praksi Vrhovnog suda na koje se podnositelj pozivao, ESLJP je smatrao da je u pitanju razvoj sudske prakse koji nije protivan Konvenciji već je u konkretnom slučaju bio neizbježan element uspješne provedbe deregulacije sustava kontroliranih najamnina.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava". 

Pisane vijesti