Nove presude - Marić protiv Hrvatske, Kirinčić i dr. protiv Hrvatske, Glavinić i Marković protiv Hrvatske

Slika /slike/konvencija 8.jpg

Europski sud utvrdio povrede prava na suđenje u razumnom roku pred hrvatskim sudovima (Marić, Kirinčić i dr., Glavinić i  Marković protiv RH)

Nakon dugo vremena Europski sud za ljudska prava ponovno je 30. srpnja 2020. g. donio tri presude u kojima je utvrdio povrede prava na suđenje u razumnom roku zbog prekomjernog trajanja sudskih postupaka pred hrvatskim sudovima, kao i povrede prava na djelotvoran pravni lijek za duljinu trajanja tih postupaka.
 
U predmetu Marić protiv RH podnositeljica je prigovarala duljini trajanja postupka naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu te neučinkovitosti pravnih sredstava za njene prigovore o prekomjernom trajanju tog postupka. Europski sud je utvrdio da podnositeljica nije bila dužna podnijeti zahtjev za suđenje u razumnom roku predsjedniku suda temeljem Zakona o sudovima iz 2013. godine, pozivajući se pri tome na  svoju raniju odluku u predmetu Novak protiv RH. Naveo je da zahtjev za suđenje u razumnom roku nije učinkovito pravno sredstvo ukoliko se primjenjuje samo za sebe, bez mogućnosti podnošenja naknadnog zahtjeva za isplatu primjerene naknade. Ustavni sud RH je odbacio ustavnu tužbu podnositeljice zbog neiscrpljenja pravnih lijekova utvrdivši da podnositeljica nije mogla podnijeti ustavnu tužbu zbog prekomjerne dužine postupka jer nije iscrpila druga pravna sredstva predviđena Zakonom o sudovima iz 2013. Budući je to bila prva odluka Ustavnog suda RH u kojoj je uspostavio takvo pravilo, Europski sud je naveo da podnositeljica nije mogla znati da je u ustavnoj tužbi bila dužna navesti kako je ranije podnijela zahtjev za suđenje u razumnom roku temeljem Zakona o sudovima iz 2005. godine, a u kojem slučaju Ustavni sud RH ne bi odbacio njenu ustavnu tužbu.
 
Stoga je Europski sud utvrdio da je podnositeljici povrijeđeno pravo iz čl. 13. Konvencije jer nije imala na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo za povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ujedno je utvrdio i da je podnositeljici povrijeđeno pravo iz čl. 6. Konvencije jer je duljina trajanja postupka od 4 godine i 2 i pola mjeseca na dvije sudske razine, prekomjerna. Podnositeljici je dosudio 1.250,00 EUR na ime neimovinske štete i 2.500,00 EUR za troškove postupka.
 
U predmetu Kirinčić i drugi protiv RH, Europski sud je utvrdio da je dvjema podnositeljicama i podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora trajao ukupno 15 godina i 5 mjeseci na tri razine (Općinski sud u Krku, Županijski sud u Rijeci i Vrhovni sud RH) što je a priori nerazumno dugo trajanje postupka. Iako je podnositeljima predsjednik Vrhovnog suda RH usvojio zahtjev za suđenje u razumnom roku i odredio rok u kojem je Vrhovni sud RH donio odluku, oni nisu imali pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu primjerene naknade temeljem Zakona o sudovima. Europski sud je stoga utvrdio da zahtjev za suđenje u razumnom roku nije učinkovito pravno sredstvo ukoliko ne postoji mogućnost podnošenja zahtjeva za isplatu primjerene naknade, a postupak je već nerazumno dugo trajao. Pozvao se na ranije donesenu odluku u predmetu Novak protiv RH. Ujedno je utvrdio da ustavna tužba podnositelja zbog prigovora prekomjernog trajanja duljine postupka nije bila učinkovito pravno sredstvo jer Ustavni sud RH nije uzeo u obzir cjelokupno trajanje postupka. Naime, sukladno tadašnjoj praksi Ustavnog suda RH, ukoliko je podnositelju usvojeno drugo pravno sredstvo za prekomjernu duljinu postupka, Ustavni sud RH je razmatrao samo duljinu postupka računajući od usvajanja pravnog sredstva zbog prekomjernog trajanja postupka.
 
Europski sud je stoga utvrdio da su dvjema podnositeljicama i podnositelju povrijeđena prava iz čl. 6. i 13. Konvencije te je svakoj podnositeljici i podnositelju dosudio 9.000,00 EUR na ime neimovinske štete i ukupno 22,00 EUR za troškove postupka.
 
Konačno, u predmetu Glavinić i Marković protiv RH, Europski sud je spojio i zajednički ispitao dva predmeta. Utvrdio je da je podnositeljici Glavinić povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je njen postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora pred Općinskim sudom u Zadru trajao dvanaest godina i dva mjeseca bez ikakvih izvanrednih okolnosti koje bi prekomjernu duljinu opravdale. Štoviše, Europski sud je utvrdio da je podnositeljici usvojen zahtjev za suđenje u razumnom roku i dosuđena naknada od 1.000,00 HRK zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku što ukazuje da je postupak trajao nerazumno dugo. Podnositeljica dosudom tog iznosa nije izgubila status žrtve jer se visina naknade od oko 130 EUR ne može smatrati odgovarajućom naknadom u okolnostima tog predmeta. Zbog povrede prava iz čl. 6. Konvencije podnositeljici je dosudio 3.900 EUR na ime neimovinske štete i 1.275 EUR  za troškove postupka.
 
Podnositelj Marković je pred Općinskim sudom u Karlovcu pokrenuo ovršni postupak radi uspostave prijašnjeg stanja. Međutim, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je nad ovršenikom otvoren postupak izvanredne uprave u kojem je podnositelj sklopio nagodbu. Sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer su uzastopni ovršni postupci i postupak izvanredne uprave zajedno trajali skoro osam godina. Europski sud se osobito osvrnuo na činjenicu da je Županijskom sudu u Karlovcu bilo potrebno gotovo četiri godine da odluči o žalbi ovršenika.
 
Također, Europski sud je utvrdio i povredu prava na učinkovit pravni lijek jer nije mogao podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade temeljem Zakona o sudovima. Štoviše, utvrdio je i da podnositeljeva ustavna tužba nije bila učinkovito pravno sredstvo jer Ustavni sud RH nije odlučio o meritumu, bez valjanog razloga. Europski sud nije odlučio o tome smatra li se ustavna tužba iz čl. 63. Zakona o Ustavnom sudu RH još uvijek učinkovitim pravnim sredstvom zbog toga što je zbog specifičnih okolnosti pojedinih predmeta utvrdio povredu čl. 13. Konvencije, iako je ustavna tužba bila jedino pravno sredstvo.
 
Podnositelju je dosudio 4.000 EUR na ime neimovinske štete i 1.000 EUR za troškove postupka.
 
Ove presude još nisu konačne. Postat će konačne ukoliko niti jedna od strana u postupcima u roku od tri mjeseca od dana njihovih objava ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
 
 
 
                                                                                  
 

Pisane vijesti | Priopćenje za javnost