- Objavljeno: 04.12.2014.
Nova presuda - Pozaić protiv Hrvatske
Država nije povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja zbog uvjeta u Zatvoru u Bjelovaru
Dana 4. prosinca 2014. g. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donio je presudu kojom je utvrdio da podnositelju g. Vladimiru Pozaiću (dalje: tužitelju) nije povrijeđeno pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (čl. 3. Konvencije), zbog uvjeta u kojima je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Bjelovaru.
Podnositelj je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Bjelovaru u razdoblju od 22. ožujka 2010. do 5. siječnja 2011. Pred Sudom je prigovarao nedostatnom osobnom prostoru (veličini soba), lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima, lošoj kvaliteti hrane, te nemogućnosti rada, edukacije i rekreacije. Također je prigovarao da nije imao djelotvorno domaće pravno sredstvo za svoje prigovore.
Sud je podnositeljeve prigovore u vezi sanitarnih i higijenskih uvjeta, kvalitete hrane, te mogućnosti rada, edukacije i rekreacije odbacio zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava zato što navedene prigovore podnositelj nije iznio u svojoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Sud je u vezi podnositeljevih prigovora o veličini zatvoreničke sobe utvrdio da, iako je površine sobe koju je podnositelj imao na raspolaganju bila ispod standarda Odbora za sprečavanje mučenja i hrvatskih zakona, kumulativni učinak uvjeta u Zatvora u Bjelovaru nije bio takav da dovede do utvrđenja povrede Konvencije. Naime, Sud je utvrdio da se podnositelj u popodnevnim satima mogao slobodno kretati po Zatvoru, da je imao na raspolaganju sportske terene, te da je mogao posuđivati knjige i filmove. Također je utvrdio da je podnositelj u imao pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku, te je primijetio da fotografije Zatvora ne ukazuju da je Zatvor u lošem stanju. U vezi prigovora o neodgovarajućoj medicinskoj skrbi, Sud je primijetio da je podnositelja redovito pregledavan zatvorski liječnik i stomatolog.
Uzimajući navedeno u obzir, Sud je zaključio da podnositeljevo pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz članka 3. Konvencije nije povrijeđeno uvjetima u kojima je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Bjelovaru.
Podnositeljev prigovor da nije imao na raspolaganju djelotvorno domaće pravno sredstvo Sud je odbacio kao očito neosnovan.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Podnositelj je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Bjelovaru u razdoblju od 22. ožujka 2010. do 5. siječnja 2011. Pred Sudom je prigovarao nedostatnom osobnom prostoru (veličini soba), lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima, lošoj kvaliteti hrane, te nemogućnosti rada, edukacije i rekreacije. Također je prigovarao da nije imao djelotvorno domaće pravno sredstvo za svoje prigovore.
Sud je podnositeljeve prigovore u vezi sanitarnih i higijenskih uvjeta, kvalitete hrane, te mogućnosti rada, edukacije i rekreacije odbacio zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava zato što navedene prigovore podnositelj nije iznio u svojoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Sud je u vezi podnositeljevih prigovora o veličini zatvoreničke sobe utvrdio da, iako je površine sobe koju je podnositelj imao na raspolaganju bila ispod standarda Odbora za sprečavanje mučenja i hrvatskih zakona, kumulativni učinak uvjeta u Zatvora u Bjelovaru nije bio takav da dovede do utvrđenja povrede Konvencije. Naime, Sud je utvrdio da se podnositelj u popodnevnim satima mogao slobodno kretati po Zatvoru, da je imao na raspolaganju sportske terene, te da je mogao posuđivati knjige i filmove. Također je utvrdio da je podnositelj u imao pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku, te je primijetio da fotografije Zatvora ne ukazuju da je Zatvor u lošem stanju. U vezi prigovora o neodgovarajućoj medicinskoj skrbi, Sud je primijetio da je podnositelja redovito pregledavan zatvorski liječnik i stomatolog.
Uzimajući navedeno u obzir, Sud je zaključio da podnositeljevo pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz članka 3. Konvencije nije povrijeđeno uvjetima u kojima je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Bjelovaru.
Podnositeljev prigovor da nije imao na raspolaganju djelotvorno domaće pravno sredstvo Sud je odbacio kao očito neosnovan.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.