- Objavljeno: 19.02.2015.
Nova presuda – Mileusnić i Mileusnić-Espenheim protiv Hrvatske
Nema povrede procesne obveze zaštite prava na život – država je provela učinkovitu istragu nasilne smrti rođaka podnositelja
Dana 19. veljače 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je g. Mileusniću (dalje: podnositelj) nisu povrijeđena konvencijska prava te da je država poštivala pozitivnu obvezu iz čl. 2. Konvencije i provela učinkovitu istragu nasilne majke i sestre podnositelja koja se dogodila u prosincu 1991. godine u Novskoj.
Podnositelj se žalio Europskom sudu da hrvatska tijela kaznenog progona (prije svega policija i nadležno državno odvjetništvo) nisu provela učinkovitu istragu smrti njegove majke i sestre koje su u prosincu 1991. godine ubijene u svojoj kući u Novskoj od strane dvojice pripadnika hrvatske vojske. Prvi kazneni postupak protiv dvojice hrvatskih vojnika pokrenut je 1992. godine te je 1997. godine obustavljen primjenom Zakona o općem oprostu. Novi kazneni postupak vođen je 2008. godine te je pravomoćno završen u listopadu 2013. godine osuđujućom presudom na 10 godina zatvora. Nakon pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, podnositelji su sa Državnim odvjetništvom sklopili mirno rješenje spora u smislu naknade štete zbog smrti bliske osobe.
Europski sud utvrdio je da su nadležna tijela poštivala svoju proceduralnu obvezu iz čl. 2. Konvencije te da su provela učinkovitu istragu i kazneni postupak protiv počinitelja koji je rezultirao osuđujućim presudama. Europski sud je naveo da u odlukama nadležnih tijela nije našao nikakvu arbitrarnost već da su donijela obrazložene i utemeljene odluke bazirane na domaćim propisima. Također, činjenica da je kazneni postupak protiv počinitelja vođena 16 godina nakon samog događaja, u okolnostima ovog predmeta ne umanjuje učinkovitost istrage niti udovoljavanje pozitivnim obvezama od strane države.
Posljedično, Europski sud utvrdio je da nije došlo niti do povrede prava podnositelja na učinkovito pravno sredstvo, budući da su podnositelji s uspjehom koristili kaznenu prijavu koja je dovela do željenog rezultata – identifikacije i kažnjavanja počinitelja.
Zaključno, Europski sud je utvrdio da s obzirom na navedena utvrđenja nije potrebno dalje razmatrati prigovore podnositelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva) te je odbacio (strike out) taj dio zahtjeva podnositelja.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Podnositelj se žalio Europskom sudu da hrvatska tijela kaznenog progona (prije svega policija i nadležno državno odvjetništvo) nisu provela učinkovitu istragu smrti njegove majke i sestre koje su u prosincu 1991. godine ubijene u svojoj kući u Novskoj od strane dvojice pripadnika hrvatske vojske. Prvi kazneni postupak protiv dvojice hrvatskih vojnika pokrenut je 1992. godine te je 1997. godine obustavljen primjenom Zakona o općem oprostu. Novi kazneni postupak vođen je 2008. godine te je pravomoćno završen u listopadu 2013. godine osuđujućom presudom na 10 godina zatvora. Nakon pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, podnositelji su sa Državnim odvjetništvom sklopili mirno rješenje spora u smislu naknade štete zbog smrti bliske osobe.
Europski sud utvrdio je da su nadležna tijela poštivala svoju proceduralnu obvezu iz čl. 2. Konvencije te da su provela učinkovitu istragu i kazneni postupak protiv počinitelja koji je rezultirao osuđujućim presudama. Europski sud je naveo da u odlukama nadležnih tijela nije našao nikakvu arbitrarnost već da su donijela obrazložene i utemeljene odluke bazirane na domaćim propisima. Također, činjenica da je kazneni postupak protiv počinitelja vođena 16 godina nakon samog događaja, u okolnostima ovog predmeta ne umanjuje učinkovitost istrage niti udovoljavanje pozitivnim obvezama od strane države.
Posljedično, Europski sud utvrdio je da nije došlo niti do povrede prava podnositelja na učinkovito pravno sredstvo, budući da su podnositelji s uspjehom koristili kaznenu prijavu koja je dovela do željenog rezultata – identifikacije i kažnjavanja počinitelja.
Zaključno, Europski sud je utvrdio da s obzirom na navedena utvrđenja nije potrebno dalje razmatrati prigovore podnositelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva) te je odbacio (strike out) taj dio zahtjeva podnositelja.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.