Nova odluka - Đinić protiv Hrvatske

Odbijanje hrvatskih tijela da izmijene podatak o nacionalnosti u matici rođenih nije bilo nerazmjerno i stoga je zahtjev podnositelja očito neosnovan

Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) donio je 10. rujna 2026., a objavio 1. listopada 2026. odluku kojom je zahtjev podnositelja proglasio nedopuštenim. Predmet se odnosio na nemogućnost podnositelja zahtjeva, hrvatskih državljana srpskog etničkog podrijetla koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama, da promijene podatak o nacionalnosti upisan u maticu rođenih drugo podnositelja zahtjeva.
 
Otac djeteta (prvi podnositelj zahtjeva) je nakon rođenja sina (drugi podnositelj zahtjeva) 2007. godine u Sjedinjenim Američkim Državama podnio prijavu za upis njegovog rođenja Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u New Yorku. U obrascu za upis rođenja, u dijelu koji se odnosio na nacionalnost, naveo je da su i on i njegov sin Hrvati. Na temelju podataka iz prijave, matični ured u Zadru je 3. lipnja 2008. upisao podatke o rođenju djeteta i podnositeljima izdao izvod iz matice rođenih i domovnicu za dijete. U siječnju 2017. godine otac je zatražio ispravak podatka o nacionalnosti iz „Hrvat“ u „Srbin“. Objasnio je da je prilikom ispunjavanja obrasca zamijenio pojmove „nacionalnost“ (“ethnicity”) i „državljanstvo“ (“citizenship”) te stoga pogrešno naveo da su on i njegov sin hrvatske nacionalnosti. Istaknuo je i da je njegov sin kršten u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Nadležna upravna tijela odbila su zahtjev uz obrazloženje da prilikom upisa nije došlo do pogreške državnog tijela, već je podatak unesen na temelju izjave roditelja. Ministarstvo uprave pritom je istaknulo da svatko ima pravo slobodno se izjasniti o svojoj nacionalnosti, ali da matica rođenih služi dokazivanju činjenice rođenja, a ne nacionalnosti. Također, domaće pravo nije predviđalo naknadnu promjenu određenih osnovnih podataka upisanih u maticu rođenih, uključujući podatak o nacionalnosti. Odluke upravnih tijela potvrdili su Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva.
 
Pozivajući se na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, podnositelji zahtjeva prigovorili su da je odbijanje ispravka podatka o nacionalnosti u matici rođenih povrijedilo njihovo pravo na poštovanje privatnog života. Istaknuli su da je etnički identitet za njih od osobite važnosti, osobito zbog njihove emocionalne povezanosti s precima te posebnih okolnosti njihova bijega od rata i života u inozemstvu. Također su istaknuli da Srbi i dalje predstavljaju ranjivu manjinu u Hrvatskoj.
 
Europski sud ponovio je da je pojam „privatnog života“ širok te da obuhvaća različite aspekte osobnog i društvenog identiteta, uključujući i etnički identitet. Međutim, Sud je utvrdio da podnositelji zahtjeva nisu pokazali da im je podatak o nacionalnosti upisan u maticu rođenih prouzročio bilo kakvu negativnu posljedicu ili praktičnu poteškoću u svakodnevnom životu. Posebno je uzeo u obzir činjenicu da podnositelji žive u inozemstvu i da je uporaba hrvatskog izvoda iz matice rođenih u njihovom slučaju vrlo ograničena. Sud je prihvatio pojašnjenje zastupnice Republike Hrvatske pred Sudom da sporni upis ne sprječava podnositelje da se smatraju ili izjašnjavaju kao osobe srpske nacionalnosti, da obilježavaju pravoslavne blagdane, govore srpskim jezikom ili pohađaju Srpsku pravoslavnu crkvu.
 
Europski sud smatrao je da su odluke domaćih tijela mogle imati određene posljedice na osobni identitet podnositelja te je stoga, za potrebe ispitivanja predmeta, pošao od pretpostavke da je došlo do miješanja u njihovo pravo na poštovanje privatnog života te da je takvo miješanje bilo u skladu sa odredbama Zakona o državnim maticama. Sud je pri tom prihvatio pojašnjenje zastupnice Republike Hrvatske pred Sudom da matica rođenih ima formalnu svrhu evidentiranja činjenice rođenja, a ne dokazivanja etničkog identiteta, te da je ograničenje izmjene osnovnih podataka imalo legitimni cilj zaštite javnog reda i mira te gospodarske dobrobiti zemlje.
 
Pri ocjeni razmjernosti miješanja u pravo na poštovanje privatnog života podnositelja zahtjeva, Sud je posebnu važnost pridao činjenici da pogrešku prilikom upisa nije počinilo nadležno tijelo, već otac djeteta-prvo podnositelj, prilikom ispunjavanja obrasca. Podatak o nacionalnosti pritom nije bio obvezan i rubrika je mogla ostati nepopunjena, a od osoblja Konzulata mogao je zatražiti pojašnjenje ako nije bio siguran u način na koji je trebao pravilno ispuniti obrazac. Sud je nadalje uzeo u obzir podatke koje je dostavila zastupnica Republike Hrvatske prema kojima se prvo podnositelj zahtjeva još ranije u drugim službenim evidencijama izjasnio kao osoba hrvatske nacionalnosti, kao primjerice u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu, a da nikada nije zatražio promjenu tog podatka iako je to lako mogao učiniti. Također, nije zatražio niti promjenu podataka o nacionalnosti u registru birača. Konačno, Sud je značajnu težinu pridao činjenici da su podnositelji izvod iz matice rođenih dobili još 2008. godine, dok su ispravak podatka o nacionalnosti zatražili tek 2017. godine, dakle skoro devet godina kasnije, pri čemu nisu objasnili razlog takvog kašnjenja. Navedeno ukazuje da podatak upisan u maticu rođenih doista nije imao stvaran ili ozbiljan utjecaj na privatni život podnositelja zahtjeva. Stoga je Europski sud zaključio da odbijanje hrvatskih tijela da izmijene sporni podatak o nacionalnosti u matici rođenih nije bilo nerazmjerno te je zahtjev podnositelja odbacio kao očigledno neosnovan.
 
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Europskog suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
 
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.

Pisane vijesti