Analize presuda i odluka - načelo ne bis in idem i pravo na život u kontekstu sigurnosti cestovnog prometa

Galović protiv Hrvatske, Matijašić protiv Hrvatske, Pavić protiv Hrvatske i Smiljanić protiv Hrvatske

Ured zastupnika pripremio je tri analize presuda i odluka donesenih u odnosu na Hrvatsku u kojima je Europski sud odlučivao o prigovorima vezanima za načelo ne bis in idem. U analizama su izložena pozitivna utvrđenja Europskog suda u pogledu načina na koji su hrvatski sudovi odlučivali o prigovorima podnositelja zahtjeva da im je dva puta suđeno i da su dva puta kažnjeni za isto djelo u prekršajnom i kaznenom postupku.

U predmetu Galović protiv Hrvatske, Europski sud je utvrdio da su se prekršajni i kazneni postupci vođeni radi nasilja u obitelji odnosili na „kaznenu“ stvar te na bitno iste činjenice, ali dupliciranje postupaka nije bilo u suprotnosti s načelom ne bis in idem jer su oni bili „dovoljno povezani u naravi i u vremenu“. Naime, postupcima se nastojao dati komplementaran odgovor na društveno neprihvatljivo ponašanje nasilja u obitelji, dupliciranje je bilo predvidljiva posljedica takvog ponašanja, postupci su vođeni uz odgovarajuću suradnju i koordinaciju nadležnih sudova, a izrečena kazna bila je razmjerna težini počinjenog djela. Slijedom navedenog, Europski sud je zaključio da su nadležna tijela vođenjem i prekršajnog i kaznenog postupka pravilno postupila i omogućila sveobuhvatno kažnjavanje nasilja u obitelji, stoga nije došlo do povrede načela ne bis in idem.

U odluci o nedopuštenosti zahtjeva Pavić protiv Hrvatske, Europski sud je potvrdio stajališta domaćih sudova koji su ocijenili da djela stavljena podnositelju na teret u prekršajnom i kaznenom postupku nisu bila činjenično istovjetna. Naime, podnositelj je u prekršajnom postupku proglašen krivim za prekršaj posjedovanja opojnih droga, dok je u naknadnom kaznenom postupku osuđen za neovlaštenu prodaju opojnih droga. Dakle, kazneni postupak odnosio se na niz činjenica koje nisu bile obuhvaćene osudom u prekršajnom postupku. Stoga je Europski sud odbacio podnositeljev zahtjev kao očigledno nedopušten.

U predmetu Matijašić protiv Hrvatske, Europski sud se složio s obrazloženjem Visokog prekršajnog suda da izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom podnositelju zahtjeva nije predstavljala „kaznenu” mjeru u smislu čl. 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju, već pravnu posljedicu negativnih prekršajnih bodova prikupljenih u evidenciji zbog njegovih prethodnih osuda. Stoga je Europski sud odbacio podnositeljev prigovor kao nespojiv ratione materiae s odredbama Konvencije. U ovoj odluci Europski sud je potvrdio svoj dobro utvrđeni stav o važnosti uspostavljanja učinkovitog zakonodavnog i upravnog okvira radi zaštite života sudionika cestovnog prometa. Takav stav je pokazao i u presudi Smiljanić protiv Hrvatske, u kojoj je kritizirao hrvatske vlasti zbog neučinkovitog funkcioniranja propisa o sigurnosti cestovnog prometa u praksi. U tom predmetu, utvrdio je povredu čl. 2. jer domaća tijela nisu primijenila odgovarajuće odvraćajuće i preventivne mjere protiv osobe koja je opetovano kršila prometne propise i kasnije uzrokovala prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom.

Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člancima Konvencije, te u rubrici Analize presuda i odluka.

Pisane vijesti