- Objavljeno: 14.09.2022.
Analiza presuda M.S. protiv Hrvatske (br. 2) i Miklić protiv Hrvatske
Ured zastupnika pripremio je dvije analize u kojima se Europski sud bavio pravima osoba s duševnim smetnjama analizirajući prigovore podnositelja zahtjeva iz perspektive članaka 3. (zabrane mučenja) i 5. (prava na slobodu i sigurnost) Konvencije.
U predmetu M.S. protiv Hrvatske (br. 2) Europski sud je utvrdio da je podnositeljica zahtjeva u psihijatrijskoj bolnici u koju je upućena na liječenje bila izložena nepotrebnom fizičkom sputavanju nakon čega su nacionalne vlasti propustile provesti učinkovitu istragu iako je podnositeljica iznijela dokazive i uvjerljive tvrdnje o zlostavljanju tijekom prisilnog smještaja. Posljedično, Europski sud je utvrdio da je došlo do povrede kako materijalnih tako i procesnih obveza koje su predviđene člankom 3. Konvencije. Dodatno, tijekom trajanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi podnositeljica nije imala učinkovito pravno zastupanje jer iako joj je u postupku određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi imenovan zastupnik, navedeni se nikad nije sastao s podnositeljicom, savjetovao ju niti podnio podneske u njezino ime. Slijedom navedenog, zajedno s činjenicom da je podnositeljica bila isključena s rasprave, Europski sud je utvrdio da se hrvatske vlasti nisu pobrinule da nacionalni postupak podnositeljice bude lišen proizvoljnosti te je došlo do povrede članka 5. stavka 1. točke (e) Konvencije.
U predmetu Miklić protiv Hrvatske, Europski sud je utvrdio da je podnositelju, kao osobi s duševnim smetnjama, povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost koje se jamči člankom 5. Konvencije. Naime, nacionalni sudovi pri određivanja produljenja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi svoju odluku nisu temeljili na objektivnom i recentnom mišljenju vještaka. Predmetno postupanje bilo je protivno odredbama hrvatskog zakonodavstva te je stoga lišenje slobode podnositelja zahtjeva bilo protivno članku 5. Konvencije.
Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člankom Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.
Pisane vijesti
U predmetu M.S. protiv Hrvatske (br. 2) Europski sud je utvrdio da je podnositeljica zahtjeva u psihijatrijskoj bolnici u koju je upućena na liječenje bila izložena nepotrebnom fizičkom sputavanju nakon čega su nacionalne vlasti propustile provesti učinkovitu istragu iako je podnositeljica iznijela dokazive i uvjerljive tvrdnje o zlostavljanju tijekom prisilnog smještaja. Posljedično, Europski sud je utvrdio da je došlo do povrede kako materijalnih tako i procesnih obveza koje su predviđene člankom 3. Konvencije. Dodatno, tijekom trajanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi podnositeljica nije imala učinkovito pravno zastupanje jer iako joj je u postupku određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi imenovan zastupnik, navedeni se nikad nije sastao s podnositeljicom, savjetovao ju niti podnio podneske u njezino ime. Slijedom navedenog, zajedno s činjenicom da je podnositeljica bila isključena s rasprave, Europski sud je utvrdio da se hrvatske vlasti nisu pobrinule da nacionalni postupak podnositeljice bude lišen proizvoljnosti te je došlo do povrede članka 5. stavka 1. točke (e) Konvencije.
U predmetu Miklić protiv Hrvatske, Europski sud je utvrdio da je podnositelju, kao osobi s duševnim smetnjama, povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost koje se jamči člankom 5. Konvencije. Naime, nacionalni sudovi pri određivanja produljenja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi svoju odluku nisu temeljili na objektivnom i recentnom mišljenju vještaka. Predmetno postupanje bilo je protivno odredbama hrvatskog zakonodavstva te je stoga lišenje slobode podnositelja zahtjeva bilo protivno članku 5. Konvencije.
Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člankom Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.