Očigledno neosnovan zahtjev podnositeljice da joj je zbog izrečene prekršajne kazne radi izbjegavanja obveznog cijepljenja djeteta prekršeno više prava zajamčenih Konvencijom
Dana 19. siječnja 2023. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku u predmetu
J.Č. protiv Hrvatske koju je donio dana 13. prosinca 2022. godine. Europski sud ovom je odukom proglasio zahtjev podnositeljice nedopuštenim kao očigledno neosnovan.
Podnositeljica je pred Europskim sudom podnijela zahtjev (tužbu) navodeći da joj je povrijeđeno više prava zajamčenih Konvencijom jer je u prekršajnom postupku kažnjena novčanom kaznom zbog izbjegavanja obveznog cijepljenja maloljetnog djeteta protiv zaraznih bolesti, a koja imunizacija je propisana zakonom. Između ostalog, podnositeljica je tvrdila pred Europskim sudom da je zbog autizma starijeg djeteta tražila da se prije cijepljenja mlađeg djeteta provedu imunološke pretrage, ali da je njezin liječnik to odbio provesti uz obrazloženje da je ta vrsta pretrage „preskupa“.
U odnosu na prigovor da je imala nepošteno suđenje (čl.6. Konvencije) zbog proturječne prakse hrvatskih sudova, Europski sud je utvrdio na temelju brojnih presuda i statističkih podatka koje je dostavila zastupnica Republike Hrvatske pred tim sudom da je najveći broj presuda domaćih sudova slijedio isti pristup kao i u predmetu podnositeljice, točnije da su roditelji proglašeni krivima za prekršaj ako su odbili cijepiti svoju djecu. Stoga, podnositeljica nije dokazala da bi postojala proturječna praksa ili da hrvatski pravni sustav ne bi mogao otkloniti moguće nedosljednosti sudske prakse.
U odnosu na prigovor da je proglašena krivom na temelju pravne norme koja se odnosila na Program cijepljenja, a koji Program nije bio javno objavljen u Narodnim novinama te da stoga nije mogla predvidjeti posljedice odbijanja cijepljenja (čl.7. Konvencije), Europski sud je utvrdio su posljedice necijepljenja bile jasno vidljive iz čl.40. čitanog zajedno s čl.77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, iz Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti, da je u Hrvatskoj općepoznato da je takvo cijepljenje obvezno, te da je podnositeljici to bilo vidljivo i iz izjave kojom je odbila cijepljenje, a koju je vlastoručno potpisala. Stoga je utvrdio da je ovaj prigovor neosnovan.
U odnosu na prigovor da je prekršajnom presudom država povrijedila njezino pravo na privatni život (čl. 8. Konvencije), Sud se je pozvao na svoja ranije utvrđena stajališta u presudi velikog vijeća u predmetu
Vavřička i drugi protiv Republike Češke. Utvrdio je da je zakonom propisana obveza obveznog cijepljenja djece podnositeljici bila predvidljiva, te je ona za nju morala znati, a što se tiče same novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku, ista je bila utemeljena na zakonu i proporcionalna.
Što se tiče podnositeljičinih navoda da je izbjegavala cijepljenje mlađeg djeteta zbog kontraindikacije koje cjepiva imaju i mogu izazvati autizam koji je dijagnosticiran starijem djetetu, Europski sud je utvrdio da ne postoje relevantne studije koje bi dokazivale takve kontraindikacije obveznih cjepiva.
Dodatno je istaknuo kako u hrvatskom zdravstvenom sustavu postoji mogućnost prethodnog testiranja djece na pojedine kontraindikacije prije cijepljenja, međutim to je primjenjivo u slučajevima kada je je takvo testiranje na kontraindikacije medicinski opravdano. S obzirom na navedeno, Europski sud je zaključio kako ne vidi razloga za dovođenje u pitanje primjerenosti domaćeg sustava u tom pogledu, sve dok sigurnost cjepiva u uporabi kontinuirano prate nadležna tijela.
Ova odluka je konačna te je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Pisane vijesti
