Podnositelj zahtjeva nije ispunjavao uvjete za priznavanje starosne mirovine u Republici Hrvatskoj, stoga nije imao vlasništvo u konvencijskom smislu
Dana 1. prosinca 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu
Komlenac protiv Hrvatske koju je donio 8. studenog 2022. Podnositelj zahtjeva je temeljem čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju prigovorio da mu je neopravdano uskraćeno pravo na starosnu mirovinu i da je kao srpski državljanin diskriminiran u odnosu na hrvatske osiguranike protivno čl. 1. Protokola br. 12. uz Konvenciju.
Podnositelj zahtjeva radio je 20 godina u Republici Hrvatskoj, nakon čega je odselio u Republiku Srbiju gdje je nastavio obavljati samostalnu djelatnost odvjetnika. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) odbio je njegov zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu uz obrazloženje da se osiguranik još uvijek nalazi u osiguranju, odnosno da još uvijek uplaćuje doprinose u Republici Srbiji na ime obavljanja samostalne djelatnosti. U Republici Srbiji mu je pravo na starosnu mirovinu priznato jer je prema srpskom zakonodavstvu bilo moguće nastaviti obavljati samostalnu djelatnost i primati mirovinu. Nakon što je Središnja služba HZMO-a odbila njegovu žalbu, podnositelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku koji je odbio njegov tužbeni zahtjev što je potvrdio i Visoki Upravni sud. Ustavni sud je odbacio podnositeljevu ustavnu tužbu.
Europski sud je utvrdio da hrvatsko zakonodavstvo, za razliku od srpskog, ne priznaje mogućnost paralelnog korištenja starosne mirovine i obavljanja samostalne djelatnosti. Istaknuo je da se ta dva pravna sustava mogu kombinirati samo u onoj mjeri u kojoj je to predviđeno Ugovorom između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju. Sukladno tom ugovoru, podnositelju zahtjeva mogao se priznati dio njegove mirovine za godine staža u Hrvatskoj samo ako je ispunjavao uvjete prema hrvatskom Zakonu o mirovinskom osiguranju. Međutim on te uvjete nije ispunjavao. Tvrdio je da prema srpskom zakonu kao odvjetnik u mirovini više nije bio dužan plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje, ali o tome u postupku pred hrvatskim nadležnim tijelima nije dostavio niti jedan dokaz, već je pred Upravnim sudom u Osijeku izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
Slijedom navedenog, Europski sud je ovaj podnositeljev prigovor proglasio nespojivim
ratione materiae s odredbama Konvencije.
Podnositeljev prigovor na temelju čl. 1. Protokola br. 12. uz Konvenciju, Europski sud je proglasio očigledno neosnovanim jer se prema podnositelju postupalo kao prema bilo kojem drugom umirovljeniku u Hrvatskoj, koji također ne bi mogao primati mirovinu dok je nastavio obavljati samostalnu djelatnost odvjetnika.
Ova odluka je konačna te je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika..
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
