Nalaganjem plaćanja troškova parničnog postupka podnositelju nije nastala značajna šteta
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 1. rujna 2022. objavio odluku u predmetu
Žulić protiv Hrvatske kojom je utvrdio da je zahtjev podnositelja nedopušten.
Podnositelj zahtjeva podnio je tužbu protiv Privredne banke Zagreb d.d. tražeći da se utvrdi djelomično ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. Dodatno je potraživao povrat preplaćenih kamata po kreditu, isplatu razlike glavnice i naknadu parničnih troškova. Nakon podnošenja tužbe podnositelj zahtjeva i banka sklopili su Dodatak Ugovoru o kreditu, te je šest mjeseci kasnije podnositelj podneskom povukao tužbu. Općinski sud utvrdio je da je tužba povučena i naložio banci da naknadi podnositelju trošak parničnog postupka. Međutim, odlučujući o podnesenim žalbama, Županijski sud odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka
, analogno primjenjujući odredbu članka 159. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: Zakon), koja propisuje da svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom.
Podnositelj zahtjeva smatrao je da je domaći sud trebao primijeniti odredbu članka 158. stavka 1. Zakona i naložiti banci da mu nadoknadi troškove postupka.
Međutim, Europski sud je utvrdio da kriteriji za primjenu navedene odredbe nisu bili ispunjeni, jer banka potpisivanjem aneksa nije udovoljila tužbenom zahtjevu kako ga je formulirao podnositelj. Nadalje, Europski sud je ukazao na navod prvostupanjskog suda da bi podnositelj zahtjeva uspio u postupku da nije povukao svoju tužbu, što dodatno potvrđuje da banka nije udovoljila njegovom zahtjevu. Europski sud također je utvrdio da je odlukom domaćeg suda podnositelju naloženo platiti samo troškove vlastitog punomoćnika, što se ne može tumačiti kao nerazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu ili njegovih imovinskih prava. Zaključno, iako je drugostupanjski sud moguće pogrešno primijenio domaće pravo u podnositeljevom predmetu i iako je postojalo određena nekonzistentnost u sudskoj praksi, uzimajući u obzir činjenicu da podnositelju zahtjeva nije naloženo naknaditi troškove postupka banci, te da bi odluka o parničnim troškovima najvjerojatnije bila financijski nepovoljnija za podnositelja zahtjeva da je primijenjen članak 158. stavak 1. Zakona, Sud je utvrdio da podnositelj zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu.
Stoga je njegov zahtjev proglasio nedopuštenim.
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda biti će objavljena na web stranici Ureda zastupnice (
www.vlada.hr/ured-zastupnika). Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444-600.
Pisane vijesti
