Ured zastupnika pripremio je 6 analiza presuda i odluka u kojima je Europski sud odlučivao o prigovorima veznim uz odluke o troškovima parničnog postupka. U analizama su izložena utvrđenja Europskog suda koji je prigovore podnositelja razmatrao u svjetlu ograničenja prava na pristup sudu i/ili miješanja u mirno uživanje vlasništva.
Uz analize presuda i odluka koje je Europski sud donio tijekom 2021. i 2022. godine, Ured zastupnice je pripremio i analizu presude
Klauz budući da je riječ o prvoj presudi u odnosu na Hrvatsku u kojoj je Europski sud odlučivao predstavlja li odluka o troškovima parničnog postupka ograničenje prava na pristup sudu i miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva. Naime u citiranom predmetu, podnositelj zahtjeva bio je žrtva policijskog nasilja nakon čega je pokrenuo građanski postupak protiv države tražeći naknadu štete za pretrpljeno zlostavljanje. Iako je bio djelomično uspješan u sporu, po okončanju parničnog postupka, podnositelju je naloženo državi plati trošak zastupanja u iznosu koji je gotovo dosezao iznos koji mu je dodijeljen na ime naknade štete. Takvo ograničenje prava na pristup sudu i miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva, sukladno ocjeni Europskog suda, bilo je nerazmjerno. U tom smislu, Europski sud je napomenuo da je zahtjev podnositelja nesporno bio osnovan, a državu je pritom zastupalo državno odvjetništvo.
Povredu prava na pristup sudu i prava na mirno uživanje vlasništva Europski sud je utvrdio i u predmetu
Čolić protiv Hrvatske. U citiranom predmetu Europski sud je ocijenio da je dosuda troška tuženiku u privatnom sporu u iznosu većem od iznosa dosuđenog podnositelju, a koji je bio djelomično uspješan u sporu, nije bila razmjerna postavljenom legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava.
U sporu
Bursać i drugi protiv Hrvatske, kojeg su podnositeljice zahtjeva pokrenule nakon što im je odlukom o trošku naloženo da podmire trošak zastupanja države po državnom odvjetništvu, a u kojem postupku su podnositeljice dokazivale da im je šteta nastala kao posljedica ratnog zločina ubojstva njihovog oca od strane predstavnika države, Europski sud je utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva. Predmetnu povredu, Europski sud je utvrdio unatoč činjenici da podnositeljice u postupku pred nacionalnim sudovima nisu uspjele dokazati ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva. No kako praksa nacionalnih sudova nije bila potpuno jasna u trenutku podizanja tužbe, podnositeljice su se opravdano mogle nadati da će nacionalni sudovi spornu odredbu primijeniti u njihovu korist te je obveza plaćanja parničnog troška predstavljala prekomjeran pojedinačan teret.
S druge strane, u predmetima
Perša protiv Hrvatske, Derbuc i drugi protiv Hrvatske te
Horvat protiv Hrvatske, Europski sud je potvrdio stajališta domaćih sudova ocijenivši da odluke o trošku nisu predstavljale povredu konvencijskih prava podnositelja. Odlukom o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Perša protiv Hrvatske, Europski sud je zaključio da iznos troška koji je podnositelj morao platiti državi nije predstavljao povredu prava na mirno uživanje vlasništva jer podnositelj u parničnom postupku nije uspio dokazati ni osnovanost svog tužbenog zahtjeva. Nadalje, u predmetu
Derbuc i drugi protiv Hrvatske, Europski sud je smatrao da odluke o trošku temeljem kojih su podnositelji bili obvezni tuženicima naknaditi parnični trošak, nisu bile nerazmjerne te nisu predstavljale ograničenje prava na pristup sudu i prava na mirno uživanje vlasništva. Konačno, odluka o trošku parničnog postupka bila je u okviru slobode procjene države te je Europski sud odbacio prigovore podnositelja u predmetu
Horvat protiv Hrvatske. Naime, Europski sud je zaključio da su negativne posljedice za podnositelja proizašle prvenstveno iz njegovih postupovnih propusta.
Predmetne analize su dostupne na Internet stranici Ureda zastupnika u rubrici Sudska praksa – Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Hrvatsku pod odgovarajućim člancima konvencije, te u rubrici Analize presuda i odluka.
Pisane vijesti
