Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava siječanj - travanj 2020.

Ured zastupnika pripremio je sažetke važnijih presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) donesenih u razdoblju od siječnja do travnja 2020. godine. Odabrali smo 11 presuda i odluka koje značajno doprinose razvoju, pojašnjenju ili promjeni sudske prakse ESLJP-a i koje se bave važnim pravnim pitanjima te aktualnim društveno političkim zbivanjima.
 
Izdvojili smo dvije presude velikog vijeća.
 
U presudi N.D. i N.T. protiv Španjolske veliko vijeće je utvrdilo da se pojam „protjerivanje“ iz članka 4. Protokola br. 4. uz Konvenciju treba tumačiti široko, tako da uključuje svako prisilno udaljavanje stranaca s teritorija države, bez obzira na zakonitost njihovog  boravka na tom teritoriju, vrijeme koje su proveli na tom teritoriju, mjesto na kojem su lišeni slobode, njihov status migranta ili tražitelja azila i njihovo ponašanje prilikom prelaska granice. Ova presuda je važna u kontekstu migracijske krize jer je ESLJP istaknuo da države mogu odbiti ulazak strancima, uključujući potencijalnim tražiteljima azila, ako su oni bez opravdanih razloga pokušali prijeći granicu na drugom mjestu umjesto na graničnom prijelazu, a posebno, kao što je to bilo u slučaju podnositelja zahtjeva, nasilno, u velikom broju i prethodno planirajući.
 
Druga presuda velikog vijeća Magyar Kétfarkú Kutya Párt protiv Mađarske bavi se problematikom slobode širenja informacija zajamčene člankom 10. Konvencije u kontekstu izbornog procesa. Veliko vijeće je utvrdilo da miješanje u pravo na slobodu izražavanja nije bilo zakonito jer zakon temeljem kojeg je podnositelju zahtjeva izrečena kazna zbog stavljanja glasačima na raspolaganje mobilne aplikacije za objavu fotografija glasačkih listića, nije zadovoljio kriterij predvidljivosti.
 
 Pravom na slobodu izražavanja ESLJP se bavio i u predmetu Centre for Democracy and the Rule of Law protiv Ukrajine. U ovom predmetu ESLJP je utvrdio da je uskraćivanjem informacija o obrazovanju i radnom iskustvu kandidata izabranih u ukrajinski Parlament, podnositelj zahtjeva lišen prava na primanje i prenošenje informacija na način koji je suprotan samoj srži prava iz članka 10. Konvencije.
 
U tri predmeta ESLJP je ocjenjivao je li podnositeljima zahtjeva povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života.
 
U predmetu Buturugă protiv Rumunjske ESLJP je istaknuo da se nasilje u obitelji može manifestirati kao elektroničko nasilje. Stoga se aktivnosti poput praćenja, pristupa korespondenciji ili njezina zadržavanja bez dopuštenja onog kome korespondencija pripada moraju uzeti u obzir u istrazi nasilja u obitelji. U ovom predmetu tužena država nije sagledala nasilje u obitelji u svim njegovim oblicima zbog čega je povrijeđeno pravo podnositeljice zahtjeva zajamčeno člankom 8. Konvencije.
Pravom na pristup pitkoj vodi i kanalizaciji ESLJP se bavio u predmetu Hudrovič i drugi protiv Slovenije. Utvrdio je da je tužena država uzela u obzir ranjiv položaj podnositelja zahtjeva kao pripadnika romske manjine, te je usvojila odgovarajuće mjere kako bi im osigurala pristup pitkoj vodi i kanalizaciji čime je udovoljila zahtjevima iz članka 8. Konvencije.
 
Povredu članka 8. Konvencije ESLJP je utvrdio u predmetu Rinau protiv Litve.  Ukupnim trajanjem postupka vraćanja djeteta ocu zajedno s izvršenim političkim pritiscima te procesnim smicalicama nacionalnih vlasti u potpunosti su zanemareni temeljni ciljevi Haške konvencije, Uredbe Bruxelles 2 bis te članka 8. Konvencije
 
Nadalje, u predmetu Iancu protiv Rumunjske ESLJP je ocjenjivao nepristranost sudačkog vijeća koje je podnositelja zahtjeva osudilo u kaznenom postupku. Činjenica što je isti sudac sudio u prvom kaznenom postupku koji se vodio protiv podnositelja nije dostatan razlog koji bi stvorio razumnu sumnju u njegovu nepristranost, stoga nije povrijeđen članak 6. Konvencije.
 
Načelo primjene blažeg zakona, predviđeno člankom 7. Konvencije, ESLJP je razmatrao u predmetu Jidic protiv Rumunjske. Napomenuo je da zadaća tog Suda u kontroli primjene blažeg zakona nije apstraktna već da ESLJP u svakom pojedinom predmetu mora ispitati jesu li nacionalni sudovi, ovisno o konkretnim činjenicama i okolnostima, zbilja i primijenili odredbe zakona koje su najpovoljnije za okrivljenika. U ovom predmetu nije bilo povrede navedenog načela jer nisu bili zadovoljeni uvjeti za izricanje blaže kazne predviđene novim zakonom.
 
Odlučujući je li miješanje nacionalnih vlasti u pravo podnositeljice zahtjeva na iskazivanje svoje vjeroispovijedi bilo opravdano, ESLJP je u presudi Grimmark protiv Švedske utvrdio da nezapošljavanje primalje koja odbija sudjelovati u postupcima pobačaja zbog vjerskih uvjerenja nije protivno članku 9. konvencije. Naime, Švedska na nacionalnoj razni jamči uslugu izvođenja pobačaja iz čega inherentno proizlazi pozitivna obveza organizirati zdravstveni sustav na način da bilo koje iskazivanje slobode savjesti zdravstvenih djelatnika ne utječe na ostvarivanje predmetne usluge.
 
U presudi J.M.B. i drugi protiv Francuske ESLJP je zaključio da preventivni pravni lijek za loše uvjete boravka u francuskim zatvorima nije bio učinkovit u praksi. Ponovio je svoj već utvrđeni stav da visoka stopa kriminala, nedostatak financijskih sredstava ili drugi strukturni problemi nisu okolnosti koje umanjuju odgovornost države i opravdavaju nepoduzimanje mjera za poboljšanje uvjeta u zatvorima/pritvorima.
 
Na kraju, ESLJP se bavio pitanjem diskriminacije na osnovu spolne orijentacije. U presudi Beizaras i Levickas protiv Litve utvrdio je povredu članka 14. u vezi s člankom 8. Konvencije zbog diskriminatornog postupanja nadležnih tijela koja su odbila provesti istragu homofobnih komentara ostavljenih na Facebook objavi podnositelja zahtjeva.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava"

 

Pisane vijesti