Ured zastupnika pripremio je nove analize presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima protiv Republike Hrvatske.
U presudi
N.Š. protiv Hrvatske Europski sud je utvrdio da je kaznena osuda na temelju formalističkog pristupa, bez razmatranja svih relevantnih okolnosti, uzrokovala povredu prava na slobodu izražavanja. Naime, općinski sud odlučujući o krivnji podnositeljice zahtjeva samo je utvrdio da je podnositeljica otkrila tajne podatke i time počinila kazneno djelo iz članka 305. stavak 1. Kaznenog zakona/97, ne uzimajući u obzir da su te informacije već bile poznate javnosti niti je ispitao uravnoteženost suprotstavljenih interesa.
Povredu prava na slobodu izražavanja, Europski sud utvrdio je i u predmetu
Miljević protiv Hrvatske. Pravo koje se jamči čl. 10. konvencije podnositelju zahtjeva povrijeđeno je osudom podnositelja za klevetu zbog izjava koje je u završnom govoru iznio kao dio svoje obrane u drugom kaznenom postupku. Predmetnim postupanjem domaći sudovi nisu uzeli u obzir pojačanu zaštitu koju zaslužuju izjave okrivljenika kao dio njegove obrane tijekom kaznenog postupka.
Presudom u predmetima
Uzelac i Đekić protiv Hrvatske te
Čakarević protiv Hrvatske Europski sud je zaključio da je podnositeljicama povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva. U predmetu Uzelac i Đekić država je propustila na vrijeme te na prikladan način riješiti pravo podnositeljica na mirovine koje je za njih predstavljalo pitanje od ključne važnosti. S druge strane povreda prava na mirno uživanje vlasništva u predmetu Čakarević, proizašla je iz zahtjeva države za povratom prekomjerno uplaćenog iznosa naknade za vrijeme nezaposlenosti a koji je podnositeljici isplaćen greškom države.
U odluci
Srpska pravoslavna crkva protiv Hrvatske, Europski sud je također razmatrao povredu prava na mirno uživanje vlasništva. S obzirom da država kod povrata i isplate naknada za oduzetu imovinu ima široku slobodu procjene naknada koja je u konačnici podnositelju bila isplaćena nije bila nerazumno niska. Ujedno, retroaktivna primjena relevantnog pravilnika u upravnim postupcima koji su bili u tijeku nije bila protivna pravu na mirno uživanje vlasništva niti pravu na pošteno suđenje.
Nadalje, u predmetu
Kušić i dr. protiv Hrvatske Europski sud je proglasio zahtjev podnositelja nedopuštenim jer Hrvatska ima učinkovito pravno sredstvo protiv neučinkovitih istraga zbog povrede prava na život i zabrane mučenja koje podnositelji nisu iscrpili prije obraćanja Europskom sudu.
U predmetu
Špoljar i Dječji vrtić Pčelice protiv Hrvatske različit iznos sufinanciranja javnih i privatnih vrtića ne predstavlja diskriminatornu praksu jer se navedeni vrtići nisu nalazili u istovrsnoj ili relevantno sličnoj situaciji stoga je zahtjev podnositelja proglašen nedopuštenim.
Odlukom
Ćaćić protiv Hrvatske Europski sud je obrisao podnositeljev zahtjev s liste predmeta jer okolnosti na koje se podnositelj zahtjeva pozivao u svom zahtjevu više ne postoje, a uklonjeni su i mogući učinci povrede Konvencije.
Konačno,
zajedničkom analizom koja se bavi problematikom prava na susrete i druženja djece i njihovih roditelja obuhvaćene su presude
Ribić protiv Hrvatske, K.B. protiv Hrvatske, Begović protiv Hrvatske te
Jurišić protiv Hrvatske Europskog suda. Naime, propust nacionalnih vlasti da u primjerenom roku poduzmu potrebne korake koji su se od njih mogli razumno očekivati, bilo u postupku za skrbništvo, bilo u postupku za ostvarivanje prava na susrete i druženja odnosno ovršnim postupcima izvršenja odluka doveo je do de facto odlučivanja u ovim predmetima i otuđivanja djece od njihovih roditelja.
Sve analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske pod odgovarajućim člancima Konvencije, te u rubrici Analize presuda i odluka.
Pisane vijesti
