Podnositelju je povrijeđeno pravo na privatni život zbog otkaza u školi
Europski sud za ljudska prava je 17. prosinca 2020. objavio presudu kojom je utvrdio da je podnositelju zahtjeva Mili Novakoviću povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog života protivno čl. 8. Konvencije zbog otkaza s radnog mjesta učitelja u školi.
Podnositelj zahtjeva, učitelj srpskog podrijetla, prigovarao je da mu je neopravdano prestao radni odnos učitelja u školi u Dardi zbog toga što nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku. Škola je smatrala da nije bi podoban za osposobljavanje za predavanje na hrvatskom jeziku s obzirom na svoju dob i radni staž (u vrijeme otkaza imao je 55 godina i 29 godina staža).
Europski sud je smatrao da je odluka o otkazu predstavljala miješanje u podnositeljev privatni život jer se temeljila na činjenici da je podnositelj zbog svoje dobi i dugogodišnjeg načina predavanja te zbog nemogućnosti prilagodbe radnom mjestu dobio otkaz, što po stavu tog Suda čini dio fizičkog identiteta osobe, a fizički identitet je bitan aspekt privatnog života pojedinca.
Iako je odluka o otkazu bila zakonita, ona nije bila proporcionalna cilju koji se želio postići. Naime, Sud je primijetio da iako su u relevantno vrijeme 1998./1999. škole morale nastavu izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku, određene škole su izvodile nastavu ili dio nastave na manjinskim jezicima, dok je u predmetnoj školi usmena preporuka za predavanje na isključivo hrvatskom jeziku donesena samo mjesec dana prije inspekcije koja je prethodila podnositeljevom otkazu. Niti jedan učitelj hrvatskog podrijetla nije bio podvrgnut inspekciji kako bi se utvrdilo jesu li oni izvodili nastavu na standardnom hrvatskom jeziku, već se ista odnosila na samo na učitelje srpske nacionalnosti.
Premda su odredbe o prosvjetnoj inspekciji omogućavale i blaže mjere, tj. ostavljanje određenog roka za ispravljanje nepravilnosti u radu, inspekcija je podnositelju odmah odredila najstrožu mjeru zabrane obavljanje svog posla. Također, iako je u slučajevima otkaza o radu iz osobno uvjetovanih razloga bilo predviđeno dodatno obrazovanje ili osposobljavanje za drugo radno mjesto, škola je odbila to omogućiti, isključivo zbog podnositeljeve dobi i staža, a domaći sudovi nisu pružili dostatno i uvjerljivo objašnjenje zašto je dob podnositelja predstavljala nepremostivu prepreku za izvođenje nastave na standardnom hrvatskom jeziku.
Imajući u vidu sličnosti dvaju jezika, činjenicu da je podnositelj veći dio profesionalnog života živio i radio u Hrvatskoj, te specifični poslijeratni kotekst istočnoslavonske regije, Sud je sa šest glasova za i jednim protiv smatrao da je odluka o otkazu, bez pružanja mogućnosti osposobljavanja za održavanje nastave na hrvatskom jeziku, dovela do povrede čl. 8. Konvencije.
Sud je podnositelju zahtjeva dosudio 5.000 eura na ime naknade neimovinske štete, te 850 eura za troškove postupka.
Ova presuda još nije konačna, a postat će ukoliko niti jedna stranka u roku od tri mjeseca od donošenja iste ne podnese zahtjev velikom vijeću Suda. Presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
