Podnositelji nisu iscrpili učinkovito pravno sredstvo u vezi neučinkovite istrage, a domaći sudovi su pravilno odmjerili parnične troškove
Europski sud za ljudska prava 3. prosinca 2020. objavio odluku kojom je utvrdio da zahtjev podnositelja Miroslava i Marijane Marić zbog povrede prava na život (čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) i prava na pošteno suđenje (čl. 6. iste Konvencije) nije osnovan.
Podnositelji su pred domaćim sudovima pokrenuli građanski postupak radi naknade štete zbog smrti oca i ranjavanja majke tijekom neprijateljskog bombardiranja Županje 1991. godine. Njihov tužbeni zahtjev domaći sudovi su odbili zbog zastare potraživanja i naložili im platiti troškove parničnog postupka.
Podnositelji su prigovarali pred Europskim sudom da hrvatska tijela kaznenog progona nisu provela učinkovitu istragu o stradavanju njihovih roditelja, jer premda su počinitelji bili poznati od početka, optužnica je bila podignuta tek petnaest godine nakon događaja. Dodatno, u kasnijim fazama postupka nisu poduzete nikakve radnje u cilju procesuiranja i kažnjavanja počinitelja. Prigovorili su i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu zbog prekomjernih parničnih troškova koje su morali snositi zbog gubitka parničnog postupka.
Razmatrajući dopuštenost prigovora, Europski sud je utvrdio da su podnositelji u ustavnoj tužbi koju su podnijeli protiv odluka domaćih sudova u građanskom postupku ukazali i na neučinkovitost kaznene istrage, što Ustavni sud nije razmotrio. Naveo je i kako su podnositelji podnijeli ustavnu tužbu 2017. godine, dakle dvije godine prije nego je taj Sud predmetu
Kušić protiv RH utvrdio da je ustavna tužba učinkovito pravno sredstvo za prigovore na temelju čl. 2. Konvencije. Budući je kazneni postupak za ratni zločin još u tijeku pred Županijskim sudom u Osijeku, Europski sud je smatrao da podnositelji mogu podnijeti novu ustavnu tužbu te u skladu sa načelom supsidijarnosti državi pružiti priliku da stvar riješi u okviru vlastitog pravnog sustava. Stoga je ovaj dio zahtjeva odbacio zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava.
U odnosu na ostali dio zahtjeva, Europski sud je utvrdio da zaključci domaćih sudova o tome da ubojstvo njihova oca kao izravna posljedica neprijateljskog bombardiranja predstavlja ratnu štetu, nisu proizvoljni i da su podnositeljima morali biti predvidljivi. S obzirom da za ratnu štetu država nije odgovorna, tužba podnositelja bila je očigledno bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh. Stoga je Sud utvrdio da nalog domaćeg suda da podnositelji snose troškove zastupanja države u građanskom postupku nije predstavljalo nerazmjerno ograničenje njihovog prava na pristup sudu, protivno čl. 6. Konvencije.
Ova odluka je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
