Zahtjevi podnositelja Butijer i Bevc protiv Hrvatske očigledno su neosnovani
Dana 4. lipnja 2020. godine Europski sud za ljudska prava objavio je dvije odluke o nedopuštenosti u predmetima
Butijer protiv Hrvatske i
Bevc protiv Hrvatske.
Podnositelj
Butijer podnio je zahtjev Europskom sudu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva zbog toga što mu je kao osuđeniku za više kaznenih djela (dva kaznena djela primanja mita, tri kaznena djela prevare, kaznenog djela protuzakonitog posredovanja, kaznenog djela nadripisarstva i kaznenog djela iznude) naloženo da dva put plati isti dug – jednom državi (kao korist stečenu kaznenim djelom) i drugi puta žrtvi (u vidu naknade štete). Podnositelj je također prigovarao nerazumno dugom trajanju domaćih postupaka te činjenici da su domaći postupci završili odlukama koje su za njega bile nepovoljne.
Europski sud je prije svega napomenuo kako podnositelj nije državi platio sva potraživanja, točnije da nije vratio svu korist stečenu kaznenim djelom, a država više nema pravne mogućnosti ovršiti podnositelja zbog tog duga jer je nastupila zastara potraživanja. Nadalje, utvrdio je kako su odluke domaćih (kojima se nalaže povrat protupravno stečene imovinske koristi kao i naknada štete žrtvi) bile donesena na temelju zakona i imale su legitiman cilj. Konačno, naglasio je kako na temelju dokaza koji su mu prezentirani u ovom postupku ne može utvrditi da je podnositelj zaista platio isti dug dva puta te da je time njemu nanesen prekomjerni individualni teret. Zbog toga je zahtjev podnositelja proglasio očigledno neosnovanim.
Podnositelj
Bevc je prigovarao da mu je nezakonito ograničena sloboda kretanja i da je spriječen napustiti teritorij Republike Hrvatske. Naime, protiv podnositelja je vođen kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo udruživanja radi počinjenja kaznenog djela i kaznenog djela lihvarskog ugovora. U tom kaznenom postupku prema podnositelju je određena mjera opreza kojom mu je privremeno oduzeta putovnica i osobna iskaznica. Ova mjera određena je kao mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika zbog opasnosti od bijega s obzirom da je podnositelj stranac, slovenski državljanin.
Europski sud je ocijenio da je mjera opreza koja je izrečena podnositelju bila utemeljena na zakonu te da je bez obzira na promjenu kaznenog zakonodavstva u vrijeme trajanja tog postupka održan kontinuitet, kako u procesnom kaznenom pravu tako i u materijalnom, u odnosu na podnositelja. Dodao je kako podnositelj ni na koji način nije osporio argumente tužene države da je za izrečenu mjeru opreza i njezino trajanje postojao legitiman cilj te da je mjera bila proporcionalna cilju koji se njome želio postići. Europski sud prihvatio je argumente tužene države u tom dijelu te je proglasio zahtjev podnositelja očigledno neosnovanim.
Ove odluke su konačne.
Odluke su dostupne na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice (
www.vlada.hr/ured-zastupnika).
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti
