Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava listopad - prosinac 2018.

Ured zastupnika je u zadnjem tromjesečju 2018. godine odabrao četrnaest važnih presuda Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), koje se bave aktualnim društveno-političkim zbivanjima, predstavljaju razvoj sudske prakse, a u nekima od njih pojavljuju se slična pravna i činjenična pitanja kao u predmetima protiv Republike Hrvatske.
 
Izdvojili smo pet presuda velikog vijeća koje se tiču raznih aspekata poštenog suđenja, opravdanosti preventivnog pritvora te povrede prava vlasništva.
 
Tako su se u predmetu Beuze protiv Belgije postavila pitanja koja se tiču sadržaja i opsega prava na pristup odvjetniku. Veliko vijeće je istaknuo da se od presude u predmetu Salduz protiv Turske njegova sudska praksa postupno razvijala, stoga je ovaj predmet bio prilika da se ponove razlozi zbog kojih ovo pravo predstavlja jedan od osnovnih aspekata prava na pošteno suđenje i navedu situacije u kojima okrivljenik mora imati branitelja.
 
Odlučujući o opravdanosti preventivnog pritvora podnositelja zahtjeva nakon izdržane kazne zatvora, veliko vijeće je u predmetu Ilnseher protiv Njemačke, naglasilo da nacionalna tijela imaju određenu slobodu procjene u pogledu određivanja kliničkih dijagnoza te je, u kontekstu članka 5. stavka 1. točke (e), potrebno procijeniti je li pojedinac bio duševno poremećena osoba u trenutku donošenja mjere oduzimanja slobode, a ne u trenutku počinjenja ranijeg kaznenog djela.
 
Nadalje, u predmetu Lekić protiv Slovenije veliko vijeće je utvrdilo da utvrđivanje osobne odgovornosti člana za dugove brisanog društva nije dovelo do povrede njegova prava vlasništva. Uzimajući u obzir sudjelovanje podnositelja zahtjeva u vođenju društva, relativno skroman iznos duga koji je platio, nacionalni kontekst u relevantno vrijeme (krajem 1990-ih) u razdoblju prijelaza tužene države na slobodno tržišno gospodarstvo, ESLJP je utvrdio da je svrha pobijane mjere bila osigurati financijsku disciplinu i stabilnost na tržištu te da podnositelju zahtjeva nije nametnut pretjerani individualni teret.
 
Presuda velikog vijeća u predmetu Murtazaliyeva protiv Rusije predstavlja razvoj sudske prakse u pogledu zahtjeva za ispitivanje svjedoka obrane. ESLJP je preispitao i razjasnio svoja načela prethodno navedena u predmetu Perna protiv Italije. Pored dva elementa koja je inače ispitivao sukladno Perna testu: (1) je li podnositelj zahtjeva obrazložio svoj prijedlog za ispitivanje određenog svjedoka i (2) može li odbijanje domaćih sudova da pozovu tog svjedoka narušiti sveukupnu pravičnost postupka, ESLJP je jasno odredio i treći element koji se odnosi na način na koji su domaći sudovi odlučili o prijedlogu za pozivanje svjedoka, odnosno jesu li razmotrili relevantnost predmetnog svjedočenja i jesu li dali dostatne razloge za svoju odluku da ne ispitaju određenog svjedoka. ESLJP je i do sada u većini svojih presuda dosljedno analizirao način na koji su domaći sudovi odlučili o takvim prijedlozima, no u interesu jasnoće i dosljednosti svoje prakse, smatrao je poželjnim izričito objasniti ovaj element.  Primjenjujući ovaj novi test, ESLJP je utvrdio da nemogućnost obrane da u kaznenom postupku ispita svjedoke nije narušila sveukupnu pravičnost postupka.
 
U predmetu S., V. i A protiv Danske, veliko vijeće je iskoristio priliku da revidira i dalje razjasni svoju sudsku praksu u odnosu na članak 5. stavak 1 (c), s ciljem osiguranja njezine veće dosljednosti i koherentnosti. Ključno pitanje u ovoj presudi je bilo da li riječi "kad se razumno smatra neophodnim da se spriječi njegovo počinjenje kaznenog djela" (drugi dio članka 5. stavka 1. točke (c)) trebaju biti shvaćene kao poseban razlog za lišavanje slobode, neovisno o postojanju "osnovane sumnje da je počinio neko djelo" (prvi dio ove odredbe).
 
Od presuda koje se odnose na zabranu mučenja izdvojili smo onu donesenu u predmetu M.A. i drugi protiv Litve budući da se bavi problematikom migranata i tražitelja međunarodne zaštite. Razmatrajući jesu li litvanske granične vlasti povrijedile prava podnositelja zahtjeva iz članka 3. Konvencije, ESLJP je istaknuo da njegova uloga nije razmatranje utemeljenosti zahtjeva za azil ili međunarodne zaštite, nego koriste li domaće vlasti odgovarajuće postupke za ispitivanje rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, u slučaju vraćanja podnositelja zahtjeva.
U Pregled smo uključili i tri presude vijeća u kojima se odlučivalo o povredi prava na pošteno suđenje.
 
U predmetu D.L. protiv Njemačke ESLJP je naglasio da niti iz načela jednakosti oružja niti iz prava na besplatnu pravnu pomoć ne proizlazi da se besplatna pravna pomoć mora pružiti stranci čiji protivnik ima zastupnika u postupku. Propust imenovanja branitelja po službenoj dužnosti može se pripisati podnositeljevom propustu da podnese zahtjev u tom smislu, što predstavlja važnu razliku u odnosu na predmete u kojem je podnositeljima zahtjeva odbijena zatražena besplatna pravna pomoć nakon što su je zatražili.
 
Predmet Mutu i Pechstein protiv Švicarske odnosi se na primjenjivost članka 6. Konvencije na arbitražne postupke. Utvrdivši da konkretni arbitražni postupak mora osigurati jamstva iz članka 6. stavka 1. Konvencije, ESLJP je odlučivao o nepristranosti i nezavisnosti arbitražnog suda kao i opravdanosti izostanka javne rasprave.
 
Predmet Produkcija Plus storitveno podjetje d.o.o. protiv Slovenije tiče se domaćeg postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja i postupka u kojem je izrečena novčana kazna zbog ometanja inspekcije. ESLJP je istaknuo da usmena i javna rasprava predstavlja temeljno načelo sadržano u članku 6. stavku 1. Konvencije koje je posebno važno u kaznenom postupku te je utvrdio da je neodržavanje usmene rasprave u drugostupanjskom postupku dovelo do povrede prava na pošteno suđenje.
 
O pozitivnoj obvezi države da zaštiti pojedinca od nasilnog napada mentalno bolesne osobe ESLJP je odlučivao u predmetu Miličević protiv Crne Gore. Utvrdio je povredu članka 8. Konvencije zbog propusta domaćih vlasti da postupe sukladno toj svojoj obvezi.
 
Odabrali smo i dva predmeta koji se tiču slobode izražavanja.
 
U predmetu E.S. protiv Austrije ESLJP je istaknuo da oni koji odluče ostvariti slobodu iskazivanja svoje vjeroispovijedi prema članku 9. Konvencije ne mogu očekivati da će biti izuzeti od kritike njihovih vjerskih uvjerenja. Jedino u slučajevima kada izražavanje iz članka 10. prelazi granicu kritičkog poricanja, a pogotovo tamo gdje postoji vjerojatnost da će potaknuti na vjersku netrpeljivost, država može legitimno smatrati da je takvo izražavanje nespojivo s poštovanjem slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi te poduzeti razmjerno ograničavajuće mjere.
 
U predmetu Magyar Jeti Zrt protiv Mađarske ESLJP je naveo da utvrđivanje objektivne odgovornosti zbog postavljanja hiperveze može imati negativne posljedice na protok informacija na internetu i potaknuti autore i izdavače članaka da se u potpunosti suzdrže od postavljanja hiperveza na materijal nad čijim promjenjivim sadržajem nemaju kontrolu, što bi, izravno ili neizravno, moglo imati negativan učinak na slobodu izražavanja na internetu.
 
Na kraju, izdvojili smo dvije presude u kojim je ESLJP odlučivao o zabrani diskriminacije u vezi s člankom 3. i člankom 2. Konvencije.
 
Tako je u predmetu Burlya i drugi protiv Ukrajine ESLJP ponovio da države temeljem članka 3. u vezi s člankom 14. Konvencije imaju obvezu istražiti moguću vezu između rasističkih stavova i određenog čina nasilja ako postoji sumnja da je potaknut rasističkim stavovima. U ovom predmetu, ESLJP je zaključio da domaće vlasti, iako su postojali jasni dokazi da je napad bio usmjeren na pripadnike određene etničke skupine, nisu  provele bilo kakvu istragu o rasizmu kao vjerojatnom motivu zločina.
 
Pozitivnom obvezom države da istraži moguće rasne motive napada na pojedinca, ESLJP se bavio i u predmetu Lakatošová i Lakatoš protiv Slovačke. ESLJP je ispitivao jesu li slovačke vlasti istražile mogući rasni motiv ubojstva članova romske obitelji i ponovio da vlasti moraju učiniti sve što je moguće u danim okolnostima kako bi se otkrila istina, odnosno ako se u istrazi pojave dokazi o rasizmu, treba ih provjeriti i, ako se potvrde, temeljito ispitati.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Edukacija" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava"

Pisane vijesti